Oko trećina hrane na našem planetu odlazi u smeće – dio samo zato što ne izgleda lijepo. To je dovoljno da se nahrane dvije milijarde ljudi. Novi broj National Geographica Hrvatska otkriva kako neprivlačne namirnice mogu hraniti planet!
Bacanje hrane protivi se moralu u svim kulturama. Uostalom, gotovo 800 milijuna ljudi diljem svijeta pati od gladi. Usprkos tomu, prema podacima Organizacije za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih naroda (FAO), na globalnoj razini upropastimo 1,3 milijarde tona hrane godišnje – dvostruko više nego što je potrebno da se gladni nahrane. Kamo nestane sva ta hrana – samo u Hrvatskoj godišnje više od 400.000 tona ili oko 90 kilograma po stanovniku, na cijelom planetu približno trećina proizvedene hrane? U zemljama u razvoju nakon berbe velika količina uroda propadne zbog nedostatka odgovarajućega skladišnog prostora, dobrih cesta i rashladnih uređaja. U usporedbi s njima, razvijene zemlje više hrane upropaste u daljnjem dijelu opskrbnog lanca, kad trgovci naruče, posluže ili izlože previše, kad potrošači ignoriraju ostatke u stražnjem dijelu hladnjaka ili bace pokvarljivu robu prije nego što joj istekne rok trajanja.
Bacanje hrane uzima danak i u onečišćenju okoliša. Proizvodnja hrane koju nitko ne jede – bez obzira na to je li riječ o kobasicama ili kolačima s cimetom – znači i bacanje vode, gnojiva, pesticida, sjemena, goriva i zemljišta koje je potrebno za uzgoj. Količine nisu beznačajne. Globalno, godišnja proizvodnja nepojedene hrane “popije” vode koliko je ima u godišnjem toku Volge, vodom najbogatije rijeke u Europi. Jonathan Bloom, autor knjige American Wasteland, kaže da se na uzgoj 60 milijuna tona hrane – koliko trgovci i potrošači u SAD-u godišnje bace u smeće – potroši 70 puta više nafte od količine prolivene u Meksičkom zaljevu u havariji platforme Deepwater Horizon. Te zapanjujuće brojke čak ne uključuju gubitke na farmama, plovilima i u klaonicama. Da otpadnu hranu promatramo kao državu, bila bi treći najveći proizvođač stakleničkih plinova u svijetu, nakon Kine i SAD-a. Na planetu ograničenih resursa, koji do 2050. godine očekuje prirast od najmanje još dvije milijarde stanovnika, ovakva je razuzdanost opscena, tvrdi aktivist Tristram Stuart u svojoj knjizi Waste: Uncovering the Global Food Scandal.
I drugi aktivisti već godinama iznose slične argumente, no smanjenje otpada hrane sada je postalo hitno međunarodno pitanje.
U poljoprivrednom gradiću Huaralu osamdeset kilometara sjeverno od Lime u Peruu Stuart pijucka svježe iscijeđeni sok mandarine s Luisom Garibaldijem, čija je tvrtka Fundo Maria Luisa najveći uzgajivač mandarina u toj zemlji. Nagnut naprijed u svojoj stolici pod pergolom uz bazen, Stuart pita: Koliko izvozite? Koliko vam uroda odbiju? Zašto? Što se događa s odbačenim? Sedamdeset posto uroda, kaže Garibaldi, izvozi se u Europsku uniju i Sjevernu Ameriku. No 30 posto nije prave veličine, boje ili slatkoće, ili ima mrlje, ožiljke, ogrebotine, opekline od sunca, gljivice ili paukove. Većina takvih plodova odlazi na lokalne tržnice, gdje Garibaldiju donose tek trećinu izvozne cijene.
Standardne klase plodova – i one koje podržava struka i one kojih se proizvođači dobrovoljno pridržavaju – postavljene su već davno da bi uzgajivačima i kupcima osigurale zajednički jezik za procjenu plodova i posredovanje u sporovima. Klase mogu i pomoći u smanjenju otpada. Ako uzgajivači svoje šparoge ili mandarine mogu sortirati u utvrđene klase, imaju bolje šanse za pronalaženje tržišta za lošije proizvode. Supermarketi su, naravno, uvijek mogli postavljati i vlastite standarde, ali u posljednjih su nekoliko godina elitniji trgovci svoje prehrambene odjele počeli voditi poput natjecanja ljepote. Kažu da slušaju kupce, koji očekuju samo platonski ideal proizvoda: okrugle i sjajne jabuke i ravne šparoge čvrsto skupljenih vršaka.
“Riječ je o kvaliteti i izgledu”, kaže Rick Stein, potpredsjednik odjela za svježe namirnice na Institutu za marketing hrane u Arlingtonu. “Samo će najbolji izgled osvojiti svoj udio potrošačeva novčanika.” Dio proizvoda koji to ne uspije bit će doniran bankama hrane ili usitnjen i iskorišten u jelima koja supermarket sam priprema i prodaje. No većina viškova u trgovinama hranom u SAD-u i mnogim drugim zapadnim zemljama niti se donira niti reciklira. Stuart pozdravlja nedavne kampanje nekih supermarketa u SAD-u i EU-u da “ružne” plodove prodaju uz popust, ali preferira sustavno rješenje. “Bilo bi mnogo bolje da se standardi jednostavno spuste”, kaže promatrajući more ostavljenih plodova peruanskih citrusa za koje ne postoji sekundarno tržište, bili oni ružni ili ne.
Kako pomoći smanjiti bacanje hrane
Razvijene zemlje odgovorne su za većinu hrane koja ostane nepotrošena na policama trgovina hranom, na tanjurima u restoranima te u kućnim hladnjacima. Evo nekoliko savjeta kako smanjiti otpad koji ostavljate za sobom.
Kupujte u trgovinama koje nude hranu čudnog oblika uz popust.
Kupujte jela na odjelu gotove hrane i salata u supermarketu, koji tako iskorištava proizvode koji izgledom nisu savršeni.
Kupujte smrznutu hranu, koja ima manje gubitke od polja do police u trgovini.
Kupujte često. Počnite s velikom kupovinom, a onda manjima dopunjujte što vam treba za samo nekoliko dana.
Kupujte svježu hranu od seljaka na lokalnim tržnicama.
U kantini ne uzimajte pladanj. Gosti koji koriste pladnjeve bace 32 posto više hrane od onih koji tanjure nose u rukama.
Ostatke ponesite kući.
Dijelite priloge s nekim, tako da veličinu obroka zadržite pod kontrolom.
Kažite konobaru da dodatke koje ne namjeravate jesti, na primjer kruh i maslac, ne donosi.
Potaknite restorane i druge ugostitelje da doniraju ostatke.
Koristite FoodKeeper ili druge aplikacije koje podsjećaju na istek roka trajanja.
Koristite manje posuđe da biste kontrolirali veličinu porcija. Standardni tanjur danas je 36 posto veći nego prije 50 godina.
Odredite jednu večer u tjednu kad ćete jesti ostatke od prethodnih dana.
Dajte još jednu priliku ostacima nepojedene hrane. Zamrznite ili konzervirajte višak. Od oštećenog voća napravite smoothie.
Pokušajte ne bacati namirnice u čiji uzgoj odlazi puno vode, poput mesa.
Vratimo u škole predmet domaćinstvo da đaci nauče osnove kuhanja, čuvanja i konzerviranja hrane.
Raspitajte se postoji li akcija prikupljanja viškova hrane za potrebite ili organizirano prikupljanje organskih otpadaka.
Reciklirajte – kontejneri za organski otpad, ako su postavljeni, najčešće su narančasti ili smeđi.
Više o borbi protiv bacanja hrane saznajte u National Geographicu Hrvatska! Potražite novo izdanje na svim kioscima od 10. ožujka 2016. godine!
