Je li potrebnije da hrvatska država da novce klubovima čiji vlasnici nemaju sjedište u Hrvatskoj, a samim time i ne plaćaju poreze u našoj državi ili da ih preusmjerimo u nešto potrebnije? Primjerice, da Slavonski Brod više nema problema s pitkom vodom?
Opatijska inicijativa ne prestaje sa svojom medijskom ofenzivom. Grupacija okupljena oko Damira Miškovića ne odustaje od ideje upravljanja našim novcem te i dalje tvrdi kako su oni pozvaniji da odlučuju kome treba dodijeliti neki novac od Vlade i pripadajućih ministarstava, Vladinih ureda i ostalih legitimnih tijela Republike Hrvatske. Uz sve to, ova ekipa se predstavlja spasiteljima hrvatskog sporta iako je jasno da se radi o privatnoj inicijativi.
Očigledno je, naime, da su članovi Opatijske inicijative krenuli u ovu ideju kada su shvatili da za financiranje svojih klubova nemaju dovoljno novaca, pa su novac odlučili tražiti od – poreznih obveznika. Za takvo što im je trebala pomoć pa su ideju prvo osmislili s većinom nogometnih prvoligaša koji su kroz Udrugu prvoligaša prvotno pustili ovu ideju. Kada je ona u javnosti doživjela kritike, sve se proširilo na vodeće loptačke sportove koji složno pušu u rog kada je izvlačenje državnog novca u pitanju. Nakon što je i ova varijanta naišla na kritike, okrenuli su se prema priči o financiranju djece, što samo pokazuje nedoslijednost i nedorečenost inicijative. Takvo društvo se zatim počelo predstavljati spasiteljima sporta te nude neke, kako oni kažu, spasonosne ideje i bez problema zaobilaze institucije i zakone koji u Hrvatskoj postoje.
Jer, pitanje sporta u Hrvatskoj se regulira Zakonom o sportu i drugim zakonskim aktima, a tu su i nadležna ministarstva te Središnji državni ured za sport. Mišković i njegovi ortaci zaobilaze te institucije i predstavljaju se pametnijima od njih te tako posredno omalovažavaju Janicu Kostelić i sve ministre koji odlučuju o ovome. Nikakva privatna inicijativa, a to Opatijska sigurno jeste, ne može regulirati mimo države i jasno određene infrastrukture.
Kada bi se to moglo, kada bi država popustila pred pomalo i suludim zahtjevima Opatijske inicijative, to bi značilo i početak apsolutne legislativne anarhije. Jer lako bi bilo za očekivati pojavljivanje novih inicijativa koje bi tražile novac za sebe tvrdeći kako oni bolje znaju od legalno izabrane vlasti što učiniti s našim, javnim novcem. No, tako se to ne radi – promjene donose Vlada i Sabor na temelju procjene učinka na sve zainteresirane strane, a ne da ih donose pojedinci na osnovu proizvoljnih procjena.
Opatijska inicijativa je u medijskoj ofenzivi, ali nitko od njih niti jednom nije dao odgovor na ona važna pitanja – zašto bi se novac davao njima umjesto da se preusmjeri za lijekove za bolesnu djecu? Zašto bi profesionalni klubovi dobivali novac za svoje funkcioniranje dok naša država nema novca da riješi pitanje vodoopskrbe u Slavonskom Brodu, Splitu ili Dubrovniku? Zašto bi se novac od, primjerice, boravišne pristojbe slao inicijativama određenih pojedinaca umjesto da se daju lokalnim zajednicama koje novcem od turizma pune proračun? Jesu li uistinu važnije igračke pojedinaca ili interesi cijele zajednice?
Hrvatska udruga za igre na sreću
