Jedan, već pomalo i otrcan vic pun stereotipa, poslužit će kao dobar uvod u ovaj intervju.
“Žalio se Zagorac na nepravdu. Nije pošteno. Mene kad pijem zovu cugerom, a Istrijana - sommelierom!”
Što jest, jest - Istrijani znaju svoju ljubav prema dobrom piću pretočiti i u dobru priču. Isto je i s Erikom Lukšićem čija je priča, ali baš - stvarno dobra. Čašu dobrog vina ili piva u kojoj neskriveno uživa prvo mora dobro zaraditi. Ne samo on, već i stotine trkača koji se odazivaju na utrke koje organizira u svom kraju. A kad se netko odmah u uvodu predstavi kao razigrani dječarac i vječiti optimist, odmah znaš da će se razgovor s njim voditi sa smiješkom na ustima. Upoznajte sad i vi malo pobliže Erika.
Pet kratkih pitanja za Erika Lukšića:
Moj najveći poslovni izazov je… iskorak preko Učke.
Najveća moja pobjeda je… uravnotežiti poslovne aktivnosti i dragocjene trenutke provedene s obitelji
Za pet godina želim… sjediti ispod masline gledajući gastronomade koji uživaju u Teći Isti Piti karavani bez da moram prstom maknuti u organizaciji. Doživjeti hedonizam u svojem izvornom smislu.
Ono što bih volio da sam znao na početku svog poduzetničkog puta je… da se svaki euro uložen u svrsishodnu promociju višestruko vrati.
Na Uplift akademiju sam se prijavio… kako bih usvojio nova znanja i kompetencije za koje vjerujem da mi mogu osigurati iskorak u poslovanju
Ovaj 52-godišnji sportaš nakon diplome na Kineziološkom fakultetu pokrenuo je Unisport - univerzalnu sportsku školu za djecu u Puli, bio je trener Adidas škole trčanja u Puli, a organizirao je i nekoliko ljetnih kampova i zimovanja za djecu. Kad smo kod djece, Erik i njegova supruga imaju ih troje - i to svo troje posvojene. U Hrvatskoj je već samo posvojiti djecu pothvat koji podrazumijeva puno borbe s birokracijom, puno strpljenja, još više živaca. No, u priči s ovim Uplift stipendistom sad nas zanima nešto drugo. Kroz koliko je sve prepreka Erik morao preći kako bi od „Teći isti piti“ stvorio, sad već slobodno možemo reći - istarski brend.
Sve je počelo s teranom
Zašto ste uopće spojili trčanje i gastronomiju? To je vaša ideja ili ste vidjeli slične koncepte negdje vani?
Krenuvši u trkače vode 2015. godine, sudjelovao sam u nizu utrka te shvatio kako velika većina rekreativaca prilikom odabira utrke pažnju posvećuje i tzv. "trećem poluvremenu" odnosno sadržajima prije i nakon utrka. Budući sam veliki gurman i hedonist, odlučio sam sljubiti dvije osnovne ljudske potrebe; za kretanjem i hranom. Prva je utrka, možemo tako reći i okidač svega što je naknadno nastalo, nazvana Run 4 Teran kao bunt protiv pokušaja zabrane korištenja naziva teran kao sorte vina koje se od davnina proizvodi u Istri. Shvativši da je to savršen spoj, odlučio sam proširiti ponudu s onime po čemu je Istra prepoznatljiva diljem Hrvatske, ali i šire. Nakon sljubljivanja trčanja po vinogradima s degustacijom vina, prijatelj me zamolio da organiziram nešto slično povodom pivskog festivala u Medulinu. Odmah mi se pred očima stvorio naziv BEERun kojeg smo organizirali naredne godine. Kako je Istra poznata i po pršutu, bilo je logično da organiziramo i jednu utrku s degustacijom pršuta u sklopu manifestacije Vodnjanska špaleta. Godinu nakon smo u Fažani, mjestu koje s ponosom ističe svoje ribarske korijene, organizirali i SRDELA RUN. Kada se pomalo "pročulo" o fenomenu Teći Isti Piti, dogovorili smo i jednu humanitarnu utrku za klub žena liječenih od raka dojke s lokalnim proizvođačima bakalara prigodnog naziva BAKALARun povodom obilježavanja ružičastog mjeseca. Cijelu smo karavanu utrka na kraju zaokružili utrkom oko jednog od najvećih maslinika u Istri, Oio Vivo Run, koja se organizira krajem godine povodom dana mladog maslinovog ulja. Start i cilj svih utrka su uvijek neposredno uz ili u samom dvorištu proizvođača i na taj način povezujemo trkače s izvornim istarskim delicijama.
Na prvu bi netko rekao kako nije neki ludi pothvat organizirati utrku, pa objed poslije toga. Međutim, čim se pročita neki izvještaj s utrke koju su pratili lokalni mediji, jasno je da se tu svašta događa i da je svaka utrka lokalna atrakcija. Možete li za one koji ne znaju pojasniti što sve morate organizirati?
Kao prvo, bitno je pronaći dobre partnere koji istinski podržavaju ideju promocije svojih proizvoda, a ne kao utrku koja će se "slučajno" održati uz njihov vinograd ili masliniku. Kao što ste i sami dobro primijetili, uvijek se poslije utrke nešto pojede. Nit vodilja nam je bila da domaćini uistinu dožive domaćinstvo te je meni nagrada kada trkači više guštaju svime nakon utrke nego u samom trčanju. Na kraju krajeve, u samo nazivu Teći Isti Piti, na trčanje otpada samo jedna trećina doživljaja. Zatim tu je ključna i logistička potpora turističkih zajednica koje su prepoznale ovu simbiozu aktivnog turizma i lokalne gastronomije prvenstveno u pred i post sezoni jer se utrke održavaju u proljeće i jesen i automatski produžuju vrijeme dolaska turista u destinaciju.
Koliko trkača obično privučete i gdje oni odsjedaju?
U početku su na utrke dolazili lokalni trkači, mahom iz Istre, u prosjeku 60 do 80 trkača. Prošle smo godine u dogovoru s turističkim zajednicama iz Vodnjana, Kanfanara, Rovinja i Svetvinčenta dogovorili izlazak iz lokalnih okvira na područje šire regije te smo posjetili nekoliko sajmova i većih utrka. Ove nam je godine fokus na većoj promociji putem društvenih mreža na ciljanom tržištu sjeverne Italije, Slovenije i Austrije. Gastronomadi koji nam dolaze preko Učke su većinom avanturisti koji odabiru kampove i kuće za odmor.
Jedna milja, dva promila
Natjecatelji uglavnom piju nakon utrke ili imate i kombinacije da se pije usred utrke?
Jedna od utrka koju organiziramo povodom Međunarodnog dana pive (prvi petak u kolovozu), a nije u sklopu ove karavane, je BEER MILE. Opisati ovu utrku je vrlo jednostavno: 4 kruga uz 4 pive. Nakon što se označi početak utrke, sudionici moraju ispiti, po službenim međunarodnim pravilima, 0,4 dcl piva i istrčati 400 metara (jedan krug na stadionu) i tako 4 puta. Ukupna dužina je 1.600 metara i stoga je u nazivu utrke riječ milja. Ako netko želi probati, slobodno navratite do Vodnjana na BEERA FESTIVAL gdje će se predstaviti lokalni proizvođači bire, a moguće je sudjelovati i u štafetnoj kombinaciji.
Je li bilo kad dežurnih moralista koji su nenaklono gledali prema tome?
Srećom, ova je utrka, u našoj režiji, revijalnog karaktera i kao takvu je promoviramo u medijima. Primarno ima za cilj veću vidljivost malih lokalnih proizvođača tijekom najave festivala craft bire.
S kojim ste sve tvrtkama i proizvođačima sklopili suradnju?
Ovom bi se prilikom zahvalili istinskim partnerima jer s njima nismo nikada do sada potpisivali ugovore, ali smo sve dogovoreno obostrano ispoštovali. Kronološkom redoslijedom održavanja utrka to su: Pršutarna i Stancija Buršić iz Vodnjana, Vina Lunika iz Brajkovići, Kampanjola Eko Bira iz Savičente, Mirna Podravka iz Rovinja, Bakalar Alden iz Baderne, Ekstra djevičansko maslinovo ulje Oio Vivo iz Vodnjana.
U ovom tekstu ipak pišemo o biznisu. Stoga ćemo Vas pitati imaju li proizvođači konkretnu, izravnu materijalnu korist ili vas podržavaju zbog lokalpatriotizma i “dobrog cilja”?
Naravno da simbioza uvijek podrazumijeva obostranu korist, odnosno win-win situaciju. Unutar kotizacije koju svi natjecatelji uplaćuju, dio sredstava preusmjeravamo domaćinima za pokrivanje troškova hrane i pića. Osim toga, u medijima se javno zahvaljujemo partnerima koji su i navedeni uz naziv utrke, a u konačnici smo i dugoročno povezani te se njihovo ime urezuje u sam DNK ISTRun Eat Drink pokreta. Redovno ih predstavljamo i na sajmovima, a ponekad nam se i osobno pridružuju uz degustaciju njihovih proizvoda. Kada podvučemo crtu, slobodno možemo reći da se prilikom marketinških aktivnosti podjednako promovira utrka, ali i proizvod, tj. proizvođač, a u konačnici i sama destinacija, klaster Južna Istra.
UOZBILJILI SE TEK NAKON NEKOLIKO GODINA
Koliko je teško pokriti sve troškove i biti u plusu? Jesu li kotizacije dovoljne ili morate kombinirati i žonglirati na petsto strana kako biste poslovali s glavom iznad vode?
Bez ikakvog skrivanja brojki, prvih godina nisam niti razmišljao o poslovnim modelima već su utrke bile osmišljene isključivo kao odlazak u prirodu kod prijatelja proizvođača i sljubljivanje ugodnog s korisnim. Model je bio na razini dogovora da ćemo skupiti par kuna za kotizaciju, ja bih došao malo ranije u vinograd ili maslinik i označio stazu, a poslije trčanja bi sav novac potrošili na iće i piće bez ikakve zarade. Kada smo se nakon par godina malo uozbiljili, bilo je potrebno pokriti troškove redara na stazi, mjerenje vremena, a uz potporu domaćina smo osiguravali nagrade i one "dvije trećine" isti i piti. Napokon smo zadnjih godina dobili potporu turističkih zajednica pa mogu reći da smo u laganom plusu, iako broj sati uloženih u pisanju dopisa, najava, objava prema partnerima, medijima, društvenim mrežama i montiranju sati i sati video materijala će možda jednog dana doći na naplatu. Uvijek to gledam i smatram kao ulaganje u budućnost koja će, naravno, biti svijetla.
Na prvu - sportski turisti se doimaju kao asketski tipovi koji ne troše puno. Ali, prvi bi dojam vjerojatno zavarao. Kakve su doista njihove potrošačke navike?
U pravilu, nakon završene utrke i gastro after partyja, kupuju lokalne proizvode jer je i jedan od razloga njihovog dolaska objediniti trčanje i degustaciju izvornih istarskih delicija. Osim trkače dionice, nudimo i rekreativnu, kraću turu, kako bi osigurali cijeloj obitelji mogućnost guštanja u prirodi. U planu je i pokretanje Teći Ići Mići dječjih utrka i na taj način zaokružiti ponudu svima od 3 do 103 godina starosti.
“Bakalar namazan na premalim kriškama kruha”
Koji su bili najizazovniji trenuci u poslovanju vaše tvrtke ISTRuna? Tu mislim na one kad ste mislili kako sve ovo što radite ne vrijedi truda, volje i živaca.
Budući da mi je u počecima organizacija utrka bila hobi, nisam imao izazove u smislu zarade ili pozitivnog poslovanja već isključivo učenje na svojim i tuđim greškama sistemom pokušaja i pogrešaka. U počecima nije bilo desetaka utrka svakog vikenda kao danas gdje bih mogao "ispeći zanat". Dosta sam putovao i uživo istraživao organizatore uspješnih, velikih utrka i noćima upijao sve "novotarije" bespućima interneta. Kao prijelomni trenutak odabrao bih dan kada sam, nakon organiziranih dvadesetak utrka, pomislio da sam organizirao svoju najbolju utrku. Međutim na samom vrhuncu fešte dobio sam takvo otrježnjenje od strane lokalnog pesimista i dežurnog sveznalice da sam skoro pao u depresiju. Zajedljivo je komentirao kako je bakalar namazan na premalim kriškama kruha. Kao što stara narodna poslovica kaže da je jutro pametnije od večeri, shvatio sam da se još nije rodio onaj koji je sve zadovoljio, te sam odlučio nastaviti po zacrtanom putu bez obzira na povremene loše reakcije aktivnih ili pasivnih korisnika ISTRun usluga.
Kako sad financijski stojite? Je li posao dovoljno uhodan da biste mogli reći- to je to ili je još uvijek sve na klimavim nogama?
ISTRun je još uvijek maloljetan i kao takav nije spreman samostalno krenuti u svijet. Mogli bi reći da je naučio plivati, ali nije spreman za malo jače jugo, a kamoli za orkansku buru. Plan je svojevremeno bio objediniti školu trčanja, organizaciju utrka, ali i organizaciju nekoliko putovanja godišnje na utrke po svim kontinentima. Međutim tijelo je reklo stop, te sam morao usporiti i smanjiti okretaje. Stoga je ISTRun trenutno igračka u rukama zaigranog dječarca koji je smanjio apetite i zadovoljno uživa u vikend trčkaranjima na svježem zraku i umjerenoj konzumaciji zdravih lokalnih proizvoda u ugodnom društvu zaljubljenika u iste vrijednosti.
“Svjestan sam da ništa ne znam”
Kako to da ste se prijavili za Uplift akademiju? Očito vas je nešto jako zainteresiralo.
Ovaj izvorni domaći proizvod „Teći Isti Piti“ želim internacionalizirati u „ISTRun Eat Drink“ kako bi lokalna priča pronašla put izvan Istre. Na Uplift akademiji želim naučiti kako ovaj proizvod ponuditi, upakirati i promovirati u poželjan vikend paket primamljiv domaćim i stranim turistima koji će prepoznati vrijednost za uloženi novac i dobiti dodanu vrijednost te osjetiti zadovoljstvo plaćenom uslugom. I završno, svoje zadovoljstvo širiti u svojim lokalnim sredinama nakon povratka kući.
Postoje li neki dijelovi Vašeg poslovanja za koje mislite da vam osobito treba dodatna edukacija kako biste dodatno unaprijedili i sebe i posao? Neki segment oko kojega ćete na predavanjima posebno naćuliti uši?
Iako svakodnevno upijam nova saznanja o modelima i strategijama marketinga, svjestan sam da znam da ništa ne znam. Stoga željno iščekujem svaku edukaciju koja će mi pomoći u želji da informacija o utrkama po vinogradima i maslinicima uz degustaciju lokalnih istarskih delicija stigne do svih gastronomada diljem Europe, a po mogućnosti i ostalim kontinentima.
Za kraj: zašto bi netko trebao doći na ISTRun Eat Drink karavanu? Zašto je to bolje nego da u solo aranžmanu dođe, trči, jede i pije? Zašto mu je uopće potrebna organizacija za tako nešto? Ovo je dio kad ne morate biti skromni, već se slobodno reklamirajte.
Istra je predivna regija marljivih ljudi koji žele svim posjetiteljima omogućiti uživanje u svakodnevnim trenucima. U kojem god gradiću, mjestašcu ili zaseoku boravili, oduševit ćete se. Ali ako želite spojiti aktivni odmor i najbolje lokalne proizvođače, nemojte lutati okolo. Fermajte se i uskočite u ISTRun Eat Drink karavanu i za uskrsne blagdane navratite na pršut u Vodnjan, zadnje nedjelje u svibnju napravite đir za Dane otvorenih vrata vinskih podruma u Brajkoviće, najkraću noć dočekajte u srednjevjekovnom Kaštelu u Svetvinčentu uz Kampanjola biru. Ljetne mjesece prepustite turistima, a u Rovinj navratite početkom rujna na SRDELA RUN, krajem listopada posjetite Badernu i pridružite se humanitarnoj utrci BAKALARun, a kraj godine rezevirajte za trčanje po masliniku Oio Vivo uz degustaciju mladog ekstra djevičanskog maslinovog ulja. Najbolji je ipak osjećaj opuštene atmosfere nakon utrke, kad vidimo da su svi do cilja stigli bez ozljeda i s dobrim apetitom. U pravilu su utrke uvijek u sklopu tradicionalnih manifestacija što daje ne samo dodatnu draž već i dodanu vrijednost. Također i pozdrav domaćina kako se ponovno vidimo "K litu!"
Više o Mastercardovom projektu Uplift, stipendistima Uplift akademije kao i razne tematske članke i intervjue možete pronaći na stranici uplift.hr
