Mario Haramina iskoristio je prednosti Ubera kako bi popunio kućni budžet i svojoj obitelji priuštio cijelo ljeto na moru. Otvorio je paušalni obrt i sad uz stalni posao zarađuje i vozeći na Uberu.
Ne želim sam sebi jednog dana reći ‘imao si priliku i nisi ju iskoristio’. Oduvijek radim dva posla. Kad ću ako ne sad?, kaže Mario Haramina (39) iz Zagreba, vozač na Uberu i prodavač u dućanu specijaliziranom za akvaristiku.
Na Uberu je počeo voziti kako bi otplatio kredit za novi auto. Ionako samo stoji u garaži, pa bolje da njime zaradi za ratu kredita, kaže Mario. No, ako bude išlo sve po planu, postoji mogućnost da se posveti samo vožnji na Uberu.
S obzirom da radi puno radno vrijeme u dućanu, fleksibilnost Ubera mu je omogućila da vožnje lako prilagodi svom rasporedu. Najčešće vozi vikendom, kad je najviše prometa.
"Otvorio sam paušalni obrt uz pomoć Poduzetničkog start centra. Sve je bilo gotovo u roku desetak dana i vrlo jednostavno. Još čekam licencu za taksi prijevoz, a do tada vozim preko inkubatora" objašnjava Mario. Osim licence, treba dobiti i dozvolu svakog grada u kojem želi voziti. Uz Zagreb, za Maria je to i Zadar, kamo planira 'preseliti' preko ljeta.
"Imam troje djece, a supruga je majka odgajateljica, tako da je inače s djecom doma. Povest ću cijelu obitelj i idemo dva i pol mjeseca na more. Malo ću raditi, malo se kupati", priča Mario i dodaje da je iznimno zadovoljan podrškom koju je dobio od Ubera. Prije dvije-tri godine umalo je i on otišao raditi u Njemačku, no planovi su igrom slučaja propali. Sad je zadovoljan kako je sve na kraju ispalo.
Mario Haramina
"Fleksibilnost vožnje na Uberu mi savršeno odgovara. Vozim kad hoću, bez pritiska i istovremeno zaradim dovoljno da ne osjetim ratu kredita i da djeci kupim nešto što žele. Državi sigurno neću ostati dužan, a ako ne bude išlo, samo zatvorim obrt. Ako krene, počet ću se samo time baviti" objašnjava Mario koji je nekad vozio i kamione, bio automehaničar, radio u skladištu, završio ekonomiju... Kao veliki ljubitelj akvaristike, prije nekoliko godina počeo je raditi u dućanu gdje je do tada bio kupac.
"Kad smo supruga i ja počeli živjeti zajedno, ona je imala dvije kornjače kojima sam iskopao jezerce u vrtu. Budući da vodene kornjače jedu hranu životinjskog podrijetla, kupio sam im tri ribice. No, supruzi je bilo žao ribica, pa smo ih premjestili u akvarij. I tako je sve krenulo. Kupiš im drvce, dodaš rasvjetu, filtere... Kako raste znanje, rastu i apetiti", smije se Mario. Mali akvarij zamijenio je veliki, pa još veći od 160 litara, da bi u konačnici kupio najveći koji je stao u stan - akvarij od 560 litara.
"Nije komplicirano imati ribice. Ljudi griješe kad nakon dva tjedna isprazne cijeli akvarij i sve operu. Što manje petljaš po akvariju, to bolje za ribice" objašnjava Mario i dodaje da su kornjače s početka priče preselile kod prijatelja koji ima malo jezero.
"Kad sam bio klinac, roditelji mi nisu htjeli kupiti akvarij, pa sam si ga kupio sam kad sam počeo raditi dva posla. Nije uvijek lako, ali želim raditi dok mogu. Ne pruža se svaki dan prilika da dodatno zaradiš, a da si pri tom sam svoj gazda, kao što je to u Uberu. Zato ga rado preporučujem i prijateljima. Jedan je već počeo voziti", zaključuje Mario koji je već odvozio više od 900 vožnji, a putnici su ga ocijenili gotovo čistom peticom.
