Jedan uspješni komediograf i jedan glumac sa stotinu uloga pripremili su vam duhovitu scensku igru.
Autor Nenad Stazić, koji se već dokazao na našoj sceni s pet komedija (od "Vježbanja demokracije" do "Pljuske" i "Ratnih profitera u Hrvata"), sad je napisao tekst o tome kako se snalazi čovjek u našem vremenu kad nema nikakvu šansu da izvuče kraj s krajem. Željko Koenigsknecht, majstor stvaranja komičnih situacija, pomaže piscu da taj tragični problem ispadne urnebesno smiješan, a njemu se pridružuje i redatelj Boris Kovačević. Život nije nikad bez šanse ako se pogleda s one druge, komične, strane.
Što da radi jedan mali policijski službenik kojega su devedesetih, s dolaskom demokracije u Hrvatsku, umirovili zbog toga što je bio izdanak prošlog vremena i uz to loših krvnih zrnaca? Kamo da krene kada je odjednom, preko noći, bez neke svoje osobne krivnje, postao višak u svačijem računu, državnom, gdje je tek beznačajan, na pogrešnom mjestu uveden broj, i obiteljskom, gdje nenadano postaje dosadna smetnja?
Tražeći bilo kakav izlaz iz ponižavajuće nepotrebnosti i egzistencijalne beznačajnosti, jedini se lik ove komedije odlučuje da amaterskim izumiteljstvom povrati poljuljano dostojanstvo, a možda, ako se posreći, i zaradi koju kunu pa da njome nekako pokrpa onu bijednu crkavicu od prijevremene mirovine u koju su ga prisilno poslali.
Neuk i bez bilo kakvog tehničkog dara, on neumorno smišlja izume koji ne samo da su potpuno beskorisni, upravo kao i njihov tvorac, nego su, poput njega, još i groteskno smiješni. Smiješni su upravo zbog toga što bi trebali nečemu služiti, a ne služe ničemu, što bi trebali popraviti život svih umirovljenika, a ne popravljaju ništa, jer je taj život kojega bi oni trebali popraviti, beznadno nepopravljiv.
Svi ti suvišni izumi tako postaju simboli jedne očajne, uzaludne borbe za boljim i sretnijim životom, borbe koja je izgubljena unaprijed.
Spasonosno zapažanje da se samo i jedino u politici može brzo i jednostavno, bez bilo kakvog znanja o bilo čemu, bez talenta, bez truda, bez pameti, doći i do ugledna položaja i do novca, otvara nesretnom Lazi novu perspektivu i on jednostavnom računicom otkriva potencijalnu snagu osiromašene i deklasirane mase umirovljenika koja bi njega, čelnu osobu revolucionalnog umirovljeničkog pokreta, dovela daleko, daleko, sve do položaja predsjednika Republike.
Treba li spominjati da i ta zamisao junaka ove smiješne i tužne priče završava jednako kao i njegovi izumi.
Mi smo vam ovim putem podijelili dva puta po dvije ulaznice, a dobitnici su:
Silvija Jurkić Kazimir Percl
Obavijest o načinu preuzimanja ulaznica dobit ćete putem maila.
