Noćne priče Zagreba 'skrivaju' mnogo više no što mislimo
U sklopu projekta
Otvorenje izložbe pod nazivom
''Prazni teniski tereni, zasljepljujuće narančasto svjetlo reflektora, zvuk auta i tramvaja u daljini, visoka vlažna trava, grmlje, neboderi, siva rijeka, magla, slabo osvijetljen nasip, prašnjava staza, usamljeni šetači pasa, oronuli dječji vrtić, drvene klupice, prazan park, davno zatvoren lokalni kafić, svjetleća reklama TI i JA, napuštene kuće i lavež pasa. Sve su to moje asocijacije na prostor kvarta Savica, kojim prolazim vraćajući se iz noćnih izlazaka i kojim često šećem s prijateljicama.
Beata i ja smo otkrile zanimljivu podudarnost, upravo je Savica mjesto gdje je Beata započela zagrebačke
Serija fotografija
Noćne priče su urbani noćni pejzaži, lišeni ljudi, pomalo jezoviti prizori dodatno očuđeni umjetnim svjetlom. Beata fotografira marginalizirane i zapostavljene dijelove grada, predgrađa, otuđene stambene zgrade i industrijske zone.
Zanimaju je tzv. prijeteće geografije koje objedinjuju takva marginalna i zapostavljena mjesta, geografske i kulturne periferije koje su istovremeno doživljene kao fascinantne ali i zastrašujuće.
Osim fotografije,
Jezovitost i nelagoda je potencirana i pomalo neprijateljskom prisutnošću prirode (drveća, granja, grmova i trave), koja noću živi drugačijim životom.
Fotografirajući
403 Forbidden