Novi kratki film Joela Michaela Andersona DOXY, istražuje stvarnost seksualnog rada koji prikazuje jedan dan u životu čovjeka koji se prihvati riskantnog posla kako bi platio stanarinu.

Film se odvija poput produženog vloga, s Joelovim likom – zvanim Johnny Ford, prema njegovom stvarnom porno alter egu – koji govori izravno u kameru između dva posla.

“Svi smo gledali kreatore sadržaja za odrasle i utjecajne osobe kako pokušavaju biti reality zvijezde blogujući kako bi se hvalili kako su super”, kaže Joel za PinkNews.

“Uvijek sam mislio da je tako često propuštena prilika da se ispriča priča, da se potakne publika, da se stvori zabavno iskustvo i katarzična poruka koja pomaže ljudima.

Film razotkriva mit da OnlyFans donosi novac svima, – nešto što je Joel jedva čekao objasniti nakon što su se mnogi prijavili tijekom pandemije.

"Nakon što pokrenu stranicu i shvate da se natječu s profesionalnim izvođačima u prezasićenoj globalnoj industriji, požale što su sve izložili bilo kome za 10 dolara", kaže Joel

Joelova poruka nije da je seksualni rad loš - on samo želi da ljudi imaju "realna očekivanja" prije nego što krenu u njega.

“Zastrašujuće je prijeći most, pogotovo zato što se most ruši iza vas – radovi su zauvijek online”, ističe.

“Postoji mnogo slučajeva kreatora OnlyFansa koji ne zarađuju mnogo od pretplata i okreću se inboxu punom privatnih zahtjeva. Ne bih volio da svojim primjerom navedem druge da nevoljko pokušaju OnlyFans, a onda budu uvučeni sve dublje i dublje u to samo zato što su prešli most i ne mogu se vratiti.”

Dio izazova za seksualne radnike kao što je Joel je pronalaženje načina za destigmatizaciju i zagovaranje seksualnog rada, dok istovremeno educiraju ljude o stvarnosti rada u njihovoj industriji.

“Stigma dolazi od uvjerenja da su seksualni radnici nemoralni i perverzni samo zato što se osjećaju ugodno, samouvjereno i seksualno slobodno sa svojim tijelom”, kaže Joel.

“Stvarnost je da svatko ima različite osjećaje o svom tijelu i svojoj seksualnosti. Neki vole iskusiti više s njim, neki ga vole više pokazivati, neki zapravo pronalaze zabavno uzbuđenje u osjećaju da je njihovo tijelo na trenutak kupljena igračka, neki osjećaju ponos i moć znajući da je njihova seksualna moć toliko impresivna da drugi platit će puno za to.

"Postoji mnogo razloga zbog kojih čovjek može izabrati, dragovoljno i sretno, da nastavi iskorištavati svoje tijelo i seksualnost za zaradu, a to može biti vrlo osnažujuće za njih."

Ali također je važno priznati da seksualni rad "postaje opasan uglavnom kada se radnik mora šuljati u hotelskim sobama bez ikakve pravne zaštite sa svoje strane".

“Kao što vidite u DOXY-ju, kada klijent prijeti da će pozvati policiju, seksualni radnik se ne može suočiti s policijom i zahtijevati svoj zarađeni novac. Ljudi misle da iz tog razloga mogu iskoristiti seksualne radnike. Lakše postaju žrtve zločina kada i njihov posao zločin.”

Rješenje je, naravno, da se seksualni rad dekriminalizira. "Čak i ako vam se to ne sviđa ili mislite da je nemoralno, svaki bi čovjek trebao podržati slobodno poduzetništvo razmjene novca i usluga kada to ne šteti drugima."

Dok zagovornici rade na potpunoj dekriminalizaciji, Joelov savjet onima koji razmišljaju o seksualnom radu je jednostavan - budite spremni na svakodnevnu realnost posla. "Radnici se mogu osjećati zaglavljenima u industriji bez bolje mogućnosti zarade", kaže Joel. “Kao što sam rekao, jednom kada se prijeđe taj most, gotovo je izgorio. Ne započinjite ga bez izlazne strategije", zaključuje.