Interes za upotrebu vitamina C kao terapije za običnu prehladu datira još od četrdesetih godina dvadesetog stoljeća, no teorija nije zaživjela sve dok nobelovac Linus Pauling nije napisao knjigu 'Vitamin C i obična prehlada'. On je bio uvjeren kako megadoze vitamina C preveniraju i liječe običnu prehladu. Prodaja vitamina postala je masovna, unatoč skepticizmu u medicinskim i nutricionističkim krugovima.
Danas možemo reći da postoje prilično dobri dokazi kako visoke doze vitamina C skraćuju trajanje i ublažavaju simptome obične prehlade. Terapijski učinak vitamina C postiže se unosom 1 do 2 g vitamina C dnevno, a Paulingove megadoze su u pravilu odbačene. Čak se i doze od 1 do 2 grama smatraju megadozama. Učinak vitamina C možda se zasniva na njegovom protuvirusnom djelovanju, na antioksidativnoj moći, na stimulaciji raznih aspekata imunosnog odgovora, na pospješivanju razgradnje histamina, ili se možda radi o kombinaciji navedenih mehanizama.
Konačan zaključak glasi kako učinci askorbinske kiseline (vitamina C) na obranu od obične prehlade nisu dovoljno jaki da bi se preporučivala u visokim dozama. Blagotvorni učinci dokazani su u segmentu skraćenja trajanja prehlade i ublažavanja simptoma. To ne znači da treba odbaciti vitamin C u vrijeme gripe i prehlade. Naprotiv, važno je dnevno se opskrbljivati s potrebnom količinom, pa čak pokušati i s potencijalno terapijskom dozom. Preporučena dnevna doza vitamina C je 75 mg, a pušači trebaju uzimati dodatnih 30 mg dnevno. U svrhu prevencije bolesti srca i zaštite od infekcija, optimalna doza je 200 – 500 mg dnevno.
