Pravilnik o upotrebi kolačića
Portal Net.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

VELIKA ISPOVIJEST ‘Bila sam mršava i nesretna, sad sam pretila i presretna!’

Žena na fotografiji lijevo je Joni Edelman. Slikana prije pet godina, nakon tri poroda, i svega dva mjeseca prije 35. rođendana. Na fotografiji desno je isto ona, svježe fotkana, nekoliko mjeseci prije 40. rođendana, i nakon rođenja još troje djece. Prenosimo vam njezinu priču…

“Godinama sam imala turbulentan odnos s vagom. Ponekad sam bila izrazito mršava, a ponekad punašna. To se događa kad učestalo prolazite stanja trudnoće, dojenja, prisiljavanja na vježbanje, te mržnje vježbanja. Danas izgledam tako kako izgledam nakon što sam izgubila jednu bebu, nakon jednog braka, razvoda i novog braka, nakon hrpe seljenja, nakon loma noge i gležnja, nakon rada kao primalja u bolnici i medicinska sestra u domu za stare i nemoćne.

Staro, mršavo tijelo bio je rezultat ‘preživljavanja’ na 1.000 kalorija dnevno, trčanja više od 50 kilometara tjedno, spavanja u prosjeku tri sata dnevno, te brojanja svakog zalogaja i svakodnevnog vaganja. Uz to, mršavo tijelo je trčalo po stepenicama bolnice tijekom 12-satnih smjena, izgubilo je mjesečnicu, te si nije dozvoljavalo hranu kad je osjećalo glad i san kad je bilo umorno.

Možda vam je već jasno što slijedi. Iako će se većina zapitati kako sam od ‘komada’ došla do današnjeg izgleda ili kako sam se uspjela toliko udebljati, bez problema ću vam priznati da sam danas debela, sretna i zdrava.

Želim razbiti stereotipno razmišljanje da mršavost znači sreću. Iako je istina da mi je bilo lakše pronalaziti odjeću kad sam bila mršavija (zato što se odjeća dizajnira prvenstveno za mršave ljude), te se više stranaca okretalo za mnom, gdje god da sam krenula, isto tako sam bila opsesivna u vezi svojeg izgleda. Pribojavala sam se svake strije i divila svakom bicepsu. No nisam bila sretna.

Konstantno sam razmišljala o vježbanju, na internetu bi mahnito pretraživala broj kalorija svake namirnice koju sam pojela ili planirala pojesti, jela sam hranu koja sam mrzila (kolačiće od riže) i izbjegavala onu za kojom sam u biti žudila (ah, torte). Zbog svega toga sam bila mršava, ali ne i sretna.

To ne znači da su mršavi ljudi nesretni, no to isto tako znači da mršavosti nije lijek za tugu niti garancija za sreću. Jer kao što za sreću nije potreban manjak kilograma, tako ni višak ne predstavlja tugu.

Iako svijet želi da vi budete mršavi, te se cijele industrije temelje na vašim nesigurnostima, vjerujte da o njima ne trebate razmišljati. Jedite i budite sretni, bez da se ikome trebate ispričati za to.”

Povratak na Net.hr