UTJECAJ UMJETNOSTI NA RASPOLOŽENJE ČOVJEKA
Umjetnikova je zadaća da pošalje svjetlost u ljudsko srce. (Robert A. Schumann)
Od postanka čovjeka ljudi imaju potrebu uljepšati okruženje u kojemu žive, bilo crtežom, glazbom ili bojama, a sve u svrhu ugodnijeg života i podizanja raspoloženja i poboljšavanja međuljudskih odnosa.
To su znanstvenici ispitivali posebice u 20. stoljeću te se naveliko pisalo i razgovaralo o utjecaju na razvoj čovjeka literaturom, posebno na djecu bajkama i pričama, ali i kasnije suvremenim pomagalima: radijom, TV-om, igricama, crtanim filmom i filmom općenito. Ako se opustimo uz dobar i smiješan film dva sata, to itekako utječe na naše raspoloženje i zdravlje.
Isto tako, ako stalno slušamo neugodne vijesti i čitamo novine: razmišljamo o tuđim nevoljama i loše se osjećamo. A činjenica je da je sve više loših vijesti po javnim glasilima, jer je usvojeno mišljenje da je jedina prava 'vijest', loša vijest. Na taj način postajemo depresivniji u strahu za budućnost nas i naše djece i ništa ne poduzimamo da to promijenimo. Srećom čovjek može sam izabrati što će slušati, čitati, gledati, a najvažnije je sjetiti se da sve to utječe na naše raspoloženje, a time i ukupno zdravlje.
Tako je, kažu liječnici, bolje dnevno pjevati samo 15 sekundi što dovodi do ubrzanog rada srca, krv procirkulira cijelim tijelom. Kažu da čak 60 mišića našeg tijela sudjeluje u proizvodnji tona pri pjevanju.
Pjevanje pred drugima jača samopouzdanje i izraz je dobrog raspoloženja, što potiče stvaranje hormona sreće. Postajemo pozitivni, veseliji i svakako zdraviji, te samim tim omiljeniji u društvu.
TERAPIJA PISANJEM
Pišući zavirujemo u podsvijest, te izranjamo ono najskrivenije u nama. (Carl Gustav Jung)
Davno su stari znanstvenici savjetovali pisanje u terapeutske svrhe. Postojali su dnevnici u koje su mlade djevojke pisale o svojim osjećajima i ljubavima. Svrha takvog pisanja je da postanemo svjesni svojih osjećaja i potreba.
U Japanu postoji i službeni naziv za terapiju pisanja – Naikan terapija, koja ima za svrhu obrazložiti odnose s nekom osobom i snagu udjela u tom odnosu. Naglasak u pisanju se stavlja na osvješćivanje:
Što sam dobila od te osobe? Što sam dala toj osobi? Koje sam probleme i poteškoće izazvala toj osobi, a i sebi?
Naikan terapija pomaže da shvatimo i prihvatimo da i mi drugima stvaramo bol i poteškoće. Tako upoznajemo sebe, a i druge.
Terapija pisanjem ne košta ništa, a može biti neprocjenjiva u nalaženju smisla u različitim situacijama koje nas pogađaju u životu, ali i u liječenju blažih psihičkih i fizičkih boli.
Znanstvenici su utvrdili da pisanje nije samo dobro za psihu nego i za ublažavanje fizičke boli, kao i u liječenju nekih psihosomatskih bolesti. Ono čak osnažuje imunološki sustav. Terapeutsko pisanje ustvari predstavlja intimno putovanje među najskrivenije, pa čak i potisnute misli svakoga od nas.
Sve što osvijestimo gubi snagu i shvaćamo da se ustvari najgore bojati samoga straha. Kada prihvatimo i sebi objasnimo neke osjećaje, oni gube snagu i moć nad nama. Razlika između običnog dnevnika i terapeutskog pisanja je u tome što u dnevniku pišemo o događajima, a u terapeutskom pisanju naglasak stavljamo na emocije i osjećaje.
Terapeutsko pisanje igra važnu ulogu u shvaćanju sebe i reakcije vlastitog tijela.
Kada smo bolesni, dobro je opisati simptome, lijekove koje uzimamo, kada, kako reagiramo i slično. To pomaže da preuzmemo kontrolu nad bolešću, a tako možemo pomoći i liječniku, te tražiti pravu pomoć.
Ipak, najveća korist od terapeutskog pisanja je da prepoznamo svoje osjećaje za koje nismo ni znali da ih posjedujemo.
Ovakvo pisanje može pomoći ako stalno i intenzivno mislimo na neki događaj u životu (poremećene odnose, prekid veze, gubitak posla, smrt drage osobe i sl.), ako se mučimo nekim obiteljskim, ljubavnim ili poslovnim problemom, a nikako da se odlučimo početi ga rješavati, ako mislimo da postoji više rješenja za naš problem, a ne možemo odlučiti koji je bolji ( npr. u koju školu upisati dijete, treba li tražiti novi posao i sl.).
TERAPIJA PISANJEM U O-H METODI
U O – H metodi prva faza je odrediti osobu s kojom želimo uspostaviti bolje odnose. Treba uzeti papir i olovku i pisati sve što nam smeta kod te osobe. Prethodno treba donijeti odluku da to stvarno želite i da ćete biti iskreni, jer to napisano ćete samo vi čitati, a zatim odmah uništiti.
To nam pomaže da sagledamo pravu ulogu te osobe, a i našu u međusobnim odnosima. Da postanemo svjesni emocija koje u nama taj odnos izaziva. Da postanemo svjesni i tjelesnog signala kojega uvijek prvo i osjećamo, ali ga često ne povezujemo s emocijama koje osjećamo, nego se bojimo da smo bolesni, pa liječimo tjelesni signal, dok emocije rade svoje. Pisanjem ustvari zaranjamo u svoju podsvijest i shvaćamo, a potom i prihvaćamo ono što nam se u životu događa, pa lakše donosimo odluku da se više ne želimo tako osjećati i želimo nešto mijenjati.
Druga važna pomoć od pisanja je što nam za to ne treba nikakvo stručno predznanje niti vodstvo. Dovoljno je uzeti papir i olovku, znanstvenici kažu da od tipkovnice nema koristi, da je puno učinkovitije pisanje rukom.
Zatim, to što ćete napisati služi samo vama da shvatite problem, pa možete biti iskreni. Svjedoci smo da kada o problemu pričamo drugoj osobi, onda nesvjesno uljepšavamo i tražimo opravdanje za sebe, a to nam ne pomaže. Često se prekinu i prijateljstva ili obiteljske veze zato što smo u ljutnji nešto rekli za neku osobu, a ova to prenijela dalje, pa problem umjesto da se riješi, još se zakomplicira. Mi se sramimo, jer smo samo htjeli sebi olakšati, a ne još zakomplicirati život.
Papir i olovka nikada nas neće iznevjeriti, a olakšat će nam da sagledamo problem i pokušamo naći rješenje.
Uvijek nakon O – H metode savjetujem da se napiše pismo toj osobi s kojim smo radili oprost, koje se i ne mora poslati. Obično kažem osobi da ga nakon nekog vremena pročita, pa ako nije zadovoljna neka ga uništi i napiše novo.
Bila sam svjedok kada se podsvijest oslobađa negativnih misaonih kalupa u obliku emocija, vezanih za osobu s kojom se radi oprost, tako i pismo postaje smislenije i bolje. Sjećam se jedne samohrane majke čija je kćerka studirala u Zagrebu godinama stalno tražeći novac i vrijeđajući majku. Majka je napravila O – H metodu i nakon toga napisala pismo. Zajedno smo ga pročitale. Bilo je puno uvreda i prijetnji. Drugo je bilo blaže, ali s osjećajem da je majka žrtva i povrijeđena. Nakon ponavljanja novog programa za podsvijest od 21 dan, napisala je pismo bez uvreda, ali s točno postavljenim uvjetima, naglašavajući da voli kćerku i da joj želi dobro. Kćerka je nazvala i rasplakala se, pa rekla majci da joj ona još od djetinjstva nije rekla da je voli, te da joj je to pismo nešto najljepše što je od nje dobila.
TERAPIJA GLAZBOM
Već dugo se organizirano po bolnicama primjenjuje terapija glazbom. Poznato je da glazba, odnosno usklađene glazbene vibracije djeluju pozitivno na sve funkcije čovječjeg mozga, ali i drugih živih bića, pa čak i na biljke. Kažu da čak i krave daju više mlijeka, ako im se pušta ugodna glazba.
Dakle, glazba pozitivno utječe na sve funkcije čovječjeg mozga i potiče stvaranje pozitivnih emocija. Prvu povezanost s ugodnim vibracijama osjeti dijete u majčinoj utrobi od otkucaja majčinog srca. Osjeća se zaštićeno i voljeno.
Nakon poroda, ako se djeci pušta ugodna glazba, taj osjećaj voljenja i zaštićenosti se nastavlja. Također i starije ne samo bolesne, nego i zdrave osobe slušajući njima ugodnu glazbu smanjuju napetost, strah, tugu, jer ih riječi pjesme mogu podsjećati na nešto slično što su već proživjeli. Kažu da je bol prouzročena emocionalnim proživljavanjem mnogo jača i traje duže od fizičke boli.
Znanstvenici su utvrdili da ljudi koji se više bave glazbom ili je samo slušaju imaju više sive tvari u mozgu, raspoloženiji su, češće se smiju, nenasilni su i pozitivno utječu na druge.
TERAPIJA BOJAMA
Energiju dobivamo od sunca. Ono neprestano zrači energiju bijele svjetlosti i u noj su sadržane sve osnovne boje. To su boje duge koju vidimo nakon kiše: crvena, narančasta, žuta, zelena, plava, indigo i ljubičasta.
Nama su ovdje nužne boje da spoznamo kakve su boje naše emocije. Na primjer:
Srdžba – crvena, tuga – crna, ljubav – zelena, radost – ružičasta, strah – siva i tako dalje.
Možemo i sami sebi pomoći ako znamo osnovne informacije o bojama. Liječenje bojama se naziva KROMOTERAPIJA. Na primjer: crvena boja stimulira i uzbuđuje; narančasta oživljava emocije i stvara osjećaj ugode; žuta boja aktivira i stimulira, pa pomaže kod neraspoloženja, te utječe na mentalno zdravlje i vitalnost tijela; zelena boja daje sklad i ravnotežu u organizmu, a posebice dobro djeluje na srce jer oslobađa napetosti, pa nas čini razdraganim i smiruje nas; plava boja smiruje; indigo boja pomaže pri smirivanju emocija i oslobađanju od opsesija; ljubičasta boja smiruje stres i napetost, pomaže u pročišćavanju limfe i krvi.
Boja je svojstvo svjetlosti. Ona je svagdje oko nas, pa stalno utječe na naše raspoloženje, bilo da nas stimulira i smiruje. Ako to znamo, možemo jednostavno svakodnevnim okruženjem u našem domu kao i odjećom utjecati na naše raspoloženje i zdravlje.
Ne zaboravite vježbati i odrediti kakve su boje naše emocije. Oduvijek su ljudi primijetili da ih neke boje smiruju, a neke čine razdražljivima. Na taj način boje u nama izazivaju emocionalne doživljaje iako toga u tom trenutku nismo svjesni. Boje utječu na autonomni živčani sustav i baš na tom tragu su vršena ispitivanja, te je utvrđeno da na primjer:
Crvena – potiče cirkulaciju, daje snagu i pojačava emocije. Žuta – pojačava zadovoljstvo i sreću. Plava – pomaže da se lakše nosimo s tugom, daje jasan uvid u problem i mirno pomaže da se nađe rješenje problema. Narančasta – potiče raspoloženje i rad čitavog organizma. Zelena – opušta, održava fizičku i emocionalnu energiju. Ljubičasta – smiruje napete živce, prenosi energiju na višu razinu. Pomaže kod reguliranja tjelesne težine. Tamnoplava i crna – smiruje, regulira i pomaže da se opustimo i lakše nosimo sa strahom.
Terapija bojama se sve više primjenjuje pri liječenju nekih oboljenja, čak i farmaceuti koriste ta svojstva i prave lijekove u različitim bojama.
Zanimljivo je da i slijepe osobe mogu osjetiti promjenu vibracije boja na koži, te se tako liječiti terapijom bojama.
Kako je utvrđeno, sve i svašta može utjecati na naše raspoloženje, da se dobro osjećamo, te u nama izazvati ugodne emocije.
TERAPIJA SMIJEHOM
Veselo srce je izvrstan lijek, a neveselo suši čovjeku kosti. (Biblijska izreka)
Dobro je učiti o korisnosti svakodnevnog smijeha, jer je dan promašen ako se nismo nasmijali.
Od svih živih bića smijeh je svojstven samo ljudima.
Smijeh karakterizira izraz lica praćen mimikom i glasovnom reakcijom.
Smijeh izaziva radostan povod.
Djeca se često spontano smiju, a stariji sve rjeđe, tako da u trećoj životnoj dobi znamo i potpuno zaboraviti na smijeh.
Ne možemo se ljutiti na onoga tko nas nasmijava.
Kada se od srca smijemo, naši vitalni organi bolje rade i razina energije raste.
Osobe koje se često smiju zdravije su, bolje i lakše rješavaju osobne probleme.
Smijeh zbližava ljude, uklanja strahove, te ubrzava oporavak od bolesti.
Smijehom možemo regulirati i tjelesnu težinu. Dokazano je da samo nekoliko minuta smijeha potroši energije kao 15 minuta vožnje biciklom.
Treba naučiti i prihvatiti da je smijeh važan za naše zdravlje. Kako se od srca nasmijati? Treba razlikovati utjecaj na zdravlje ako smo namršteni i mrzovoljni ili veseli i nasmijani, kao i razlikovati podsmijeh od smijeha.
Smijeh pospješuje stvaranje endorfina, hormona koji ublažava bol. Također smijeh opušta, jača otpornost organizma, potiče rad srca i cirkulaciju, čisti krvne žile od masnoća, poboljšava opskrbu stanica kisikom, ubrzava metabolizam i pospješuje rad čitavog tijela i uma. Tko želi ostati zdrav, treba se nasmijati 30 puta dnevno, kažu Kinezi.
