Naše "instinktivne" roditeljske tehnike (koje su naslijeđene od naših roditelja ili upravo suprotne njima) jednostavno ponekad ne funkcioniraju. Evo koje su najčešće greške koje radimo:
1. Prekomjerne pohvale
Upotreba izraza poput 'dobrog dječaka' i 'dobre djevojke' i pohvaljivanja svega što djeca čine dobro kako bi probali "učvrstiti" njihovo dobro ponašanje vrlo je česta osobina svih roditelja. Pohvala svakog dobrog ponašanja, oblik je nagrađivanja koji će kasnije dijete očekivati kao motivaciju da nešto naprave.
Na primjer, istraživanja pokazuju da će djeca koja su neprestano hvaljena zbog dijeljenja vjerojatno postati manje darežljiva tijekom vremena. Korištenje pohvala kao što su "ti si pametan/pametna" također bi ih moglo uplašiti da ne mogu dostići naša očekivanja od njih, što rezultira time da će manje vjerojatno preuzeti nove izazove i bojati se pogrešaka.
2. Ljutnja i vikanje
Kada podignemo glas ili vičemo na našu djecu, to ih stavlja u situaciju "borba ili bijeg" - to je odgovor tijela na stres, što znači da se njihov logički mozak ugasi i oni nas u suštini ne mogu više čuti. Kada se naša djeca nalaze u načinu borbe ili bijega, možemo se ljutiti na njih i vikati dok nismo "plavi u licu", ali poruka još uvijek neće doći do njih, pa su sva "predavanja" koje tipično držimo u ovim okolnostima gubitak energije!
Ako se slažu s našim zahtjevima, to će biti samo iz straha i imat će vrlo malo utjecaja na poboljšanje njihovog ponašanja dugoročno. Zapravo, upravo suprotno je istina; ako pribjegavate gnjevu i vikanju kako biste pokušali promijeniti ponašanje vašeg djeteta, manje će vas vjerojatno htjeti slušati i surađivati, a to može čak i dugotrajno oštetiti vezu koju ste imali s njima.
3. Ponašamo se previše zaštitnički
Danas su roditelji sve više zabrinuti i previše štite djecu. Prekomjerno ih štitimo, sprječavamo ih da rade pogrešake, što su neprocjenjive mogućnosti za učenje. Iako bi moglo zvučati kao pozitivna stvar, štiteći djecu i spriječavajući pogrešake, zapravo im oduzimamo mogućnost da nauče iz svojih pogrešaka i preuzmu odgovornost za svoje postupke. Također im ne dopuštamo da se suoče s teškim emocijama poput ljutnje i razočaranja.
Nažalost, zaštiti našu djecu od izazovnih emocija ne priprema ih za život u "stvarnom svijetu" gdje se suočavamo s takvim izazovnim osjećajima gotovo svakodnevno. Posljedice toga su da se sada suočavamo s novom generacijom koja sve više ovisi o roditeljima da rade stvari za njih i koji su manje otporni na kušnje i probleme odraslog života.
Pročitajte još:
- Poznati svjetski psiholog otkriva kako disciplinirati dijete u tri koraka
- 5 načina kako da naučite djecu da brinu o sebi i usvoje životne vještine
- Kažnjavanje djece može vam se obiti o glavu, tvrde psiholozi
Čitaj, prati i komentiraj naše priče i na našoj Facebook stranici Život i stil!
