Ovisnost je strašna bolest koja pogađa gotovo 50 milijuna ljudi u SAD-u, ali i njihove članove obitelji, prijatelje i druge voljene. Kada pomislimo na ovisnost, najčešće nam padaju na pamet alkohol i droge, no ljudi mogu biti ovisni i o ponašanjima ili procesima, poput kockanja ili vježbanja. Ako vi ili netko koga poznajete imate problema s ovisnošću, koraci poput traženja pomoći ili informiranja, mogu biti zastrašujući.
Možda ste imali loše iskustvo s nekim stručnjakom za ovisnosti, pa se sada osjećate nelagodno ili sumnjate u ponovno traženje pomoći. Ipak, postoji nada. Mnogi stručnjaci za ovisnosti i terapeuti imaju pravi pristup u podršci ljudima, a evo što nikada ne bi trebali raditi, piše HuffPost.
"Ovisnost je složena bolest koja utječe na mozak i ponašanje, te zahtijeva empatiju i razumijevanje kako bi se učinkovito podržali ljudi na njihovom putu prema oporavku. Osuda ili sramoćenje mogu stvoriti osjećaje krivnje i bezvrijednosti, što može otežati napredak i onemogućiti pojedincima da potraže potrebnu pomoć", Ashley Hall, direktorica za droge i alkohol u Singing River Services u Mississippiju.
Razumijevanje ovisnosti
Mnogi ljudi koji ne žive s ovisnošću, vjeruju da je ta bolest nešto što osoba sama izaziva i da se od toga jednostavno može riješiti. Međutim, to je pogrešno shvaćanje ovisnosti. Ako ste se suočavali s ovisnošću i zbog iste bili osuđivani - niste sami.
"Povijesno gledano, ljudi s ovisnošću su bili stigmatizirani čak i unutar medicinske zajednice, što ih može obeshrabriti da potraže liječenje. Sram može biti opasan za mentalno zdravlje, stoga se kao stručnjak za ovisnosti fokusiram na to da pomognem pacijentima da prođu kroz njega, a ne da ga potičem", rekao je dr. Ryan Wade, psihijatar i direktor usluga ovisnosti u Silver Hill Hospitalu u Connecticutu.
Motivacijsko intervjuiranje
Dr. Arthur Robin Williams, psihijatar za ovisnost i glavni medicinski službenik u Opheliji, prakticira pristup bez sramoćenja putem motivacijskog intervjuiranja. Ova metoda savjetovanja usmjerena je na jačanje osobne motivacije za pozitivne promjene.
"Ovakav pristup osmišljen je kako bi usmjerio medicinske stručnjake da podrže pacijente s ovisnošću na isti način kao što bi radili s pacijentima s drugim kroničnim poremećajima: poticanjem i inspiracijom, umjesto da ih osuđuju", objasnio je.
Svi smo drugačiji
Važno je zapamtiti da ako se netko bori s ovisnošću, to nije njihova jedina karakteristika. Gledanje na osobu isključivo kao na ovisnika može dovesti do osjećaja srama, nesigurnosti i bespomoćnosti. Definiranje ili opisivanje nekoga prema onome s čime se bori može im otežati povezivanje s drugim dijelovima njihove osobnosti koji im mogu pomoći da se osjećaju cjelovito i oporave.
"Prozivanjem osoba koje se bore s ovisnošću kao ovisnicima i tjerajući ih da se predaju ideji da su bespomoćni, samo ih potičemo da prepoznaju svoju traumu i izgube kontakt sa svojom snagom da se izliječe", rekla je Renée Zavislak, licencirana psihoterapeutkinja s iskustvom u radu s ovisnošću.
Još jedna važna točka je izbjegavanje pretpostavki o nečijoj povijesti ili iskustvima. Ideja da svatko tko se bori s ovisnošću izgleda isto ili ima istu pozadinu je štetna i netočna.
"Kao stručnjak za ovisnosti, ne bih pretpostavljala da razumijem ili znam nečiju povijest i njihova iskustva prije nego što poslušam što imaju za reći", tvrdi Brittany Cilento Kopycienski, savjetnica za alkohol i droge.
Pristupi liječenju
Neki od pistupa liječenju ovisnosti su: Grupno savjetovanje, motivacijsko intervjuiranje i strategija prevencije recidiva (ponovna pojava iste bolesti). Ipak, to ne znači da postoji jedan model koji odgovara svima.
Baš kao što se opće mentalno zdravlje razlikuje od osobe do osobe – različiti lijekovi, različiti stilovi terapije, tako se razlikuje i liječenje ovisnosti.
"Liječenje ovisnosti je vrlo osobno, i ne slijedi svatko isti put oporavka", kaže Karen Wolownik Albert, izvršna direktorica Recovery Centers of America u St. Charlesu, Illinois.
Za osobe koje prolaze kroz oporavak, stručnjaci za ovisnosti preporučuju redovitu tjelovježbu, dovoljno kvalitetnog sna, meditativne prakse, stalno učenje o ovisnosti i educiranje drugih, uspostavljanje zdravih granica, zadržavanje kvalitetnih odnosa i izbjegavanje štetnih utjecaja. Najvažnije je zadržati nadu da su promjena i oporavak mogući. Ovisnost je bolest, a ne izbor, i uz pravu podršku, svatko može pronaći put do oporavka.
POGLEDAJTE OVAJ VIDEO: 'Počelo je s jednom čašicom, dvije tri' i pretvorilo se u ovisnost. Martin je pio svaki dan, a onda potražio pomoć
