Davanje cjepiva kroz nos ima određene prednosti u usporedbi s intramuskularnim injekcijama, osobito kada su u pitanju bolesti koje se prenose dišnim sustavom.
Ipak, u žurbi da se svijet spasi od Covida-19, tek se nekoliko institucija usredotočilo na intranazalnu dostavu, a ishodi su daleko zaostali. Ipak, jedno intranazalno cjepivo sada je pokazalo uspjeh u pretkliničkim ispitivanjima, otvarajući mogućnost alternativnog pristupa koji bi na kraju mogao pomoći svijetu da se oslobodi ove pošasti.
Časopis iScience izvještava da su dvije doze intranazalnog cjepiva razvijene na Sveučilištu Lancaster hrčcima pružile potpunu zaštitu od plućne infekcije i upale od nekoliko varijanti SARS-CoV-2. Ranije se pokazalo da je isto cjepivo sigurno i da potiče imunosni odgovor kod miševa, bez ispitivanja njegove razine zaštite za njih.
Intranazalna cjepiva mogla bi dati još bolje rezultate
Postojeća cjepiva daju slične rezultate na tim područjima. Tretman kroz nos može imati prednost u smanjenju izbacivanja virusa iz nosa i pluća. To bi uvelike smanjilo šanse da ga ljudi koji se ipak zaraze koronavirusom prenose dalje.
“Nakon što smo hrčcima dali cjepivo u nos, a zatim ih zarazili SARS-CoV-2, nismo pronašli gotovo nikakvu replikaciju virusa u plućima i na brisu nosa ovih životinja”, rekao je dr. Muhammad Munir u priopćenju.
Postojeća cjepiva već pružaju značajnu zaštitu onima koji su u bliskom kontaktu sa cijepljenom osobom, jer ne možete prenijeti virus bez zaraze. Čak i oni koji dožive "probojnu“ infekciju vjerojatno imaju manji rizik od prenošenja bolesti nego da nisu bili cijepljeni, no razmjeri toga su neizvjesni.
Ispitivanja u Lancasteru, provedena zajedno s Teksaškim institutom za biomedicinska istraživanja, otkrivaju mogućnost da bi intranazalna cjepiva mogla bolje spriječiti prijenos virusa, pod uvjetom da se rezultati mogu ponoviti na ljudima.
Neće biti dostupno do najranije sljedeće godine
Osim mogućnosti smanjenja prijenosa od strane zaraženih, intranazalna cjepiva mogla bi prevladati skepsu koju neki ljudi imaju u vezi s cjepivima. Intranazalna cjepiva mogu se sporije razvijati, ali bi ih trebalo biti lakše proizvoditi i distribuirati, jer im je manje potrebno hlađenje. Ovo posebno cjepivo može se proizvesti u jajima, baš kao i cjepiva protiv gripe.
“Oduševljeni smo skalabilnošću ovog nazalnog cjepiva za koje se nadamo da će pridonijeti smanjenju nejednakosti cjepiva, omogućujući jednak pristup cijepljenju na globalnoj razini. Cijepljenje kroz nos je također privlačniji način isporuke djeci ”, rekla je suautorica studije dr. Lucy Jackson-Jones.
Cjepivo koristi projektirani virus Newcastleove bolesti (NDV) za proizvodnju proteina sa SARS-CoV-2 šiljcima kako bi imunosni sustav prepoznao metodu ulaska virusa u stanice. NDV je ptičja bolest čiji se virus može razmnožavati, ali uzrokuje samo blage simptome kod ljudi, za razliku od ptica.
Klinička ispitivanja koja oduzimaju vrijeme znače da intranazalno cjepivo neće biti dostupno do najranije sljedeće godine. Nažalost, kako stvari stoje, vjerojatno će i tada ipak biti potrebno.
