OJAČAJTE I OČUVAJTE SVOJE MENTALNO I SOCIJALNO ZDRAVLJE
Socijalno zdravlje
Socijalno zdravlje je način na koji druge doživljavamo i kako se odnosimo prema njima.
Naučeni smo još od djetinjstva slušati, udovoljavati drugima, kupovati tuđu pozornost i ljubav. Djeci često roditelji kažu: 'Zločest si, ne volim te… ne slušaš, neće ništa biti od tebe… mama je jako žalosna jer me ne slušaš…'.
Takve osobe ni u starijoj dobi ne znaju reći NE, pa posuđuju novac iako sami nemaju, druže se s ljudima koji ih iskorištavaju i omalovažavaju, pristaju na psihičko, pa čak i seksualno zlostavljanje. Tako usvojeni stavovi postaju njihov automatski način ponašanja.
Kada nauče reći NE, jačaju svoje samopoštovanje i spoznaju svoje vrijednosti. Dakle, jačaju svoje socijalno zdravlje. Kada se dobro osjećaju, znaju braniti svoje stavove bez ljutnje i tako smireni utječu na okolinu.
Mentalno zdravlje
Mentalno zdravlje je sposobnost svakog pojedinca učiti, naučeno razumjeti i koristiti za osobne potrebe. Naš mozak je sposoban svašta naučiti, dobar ili loš način odnosa prema sebi i drugima. O nama samima ovisi jesmo li spremni učiti i što.
Za početak se treba zapitati: Što mi kvari kvalitetu života? Što želim mijenjati u svom životu? Kome lakše opraštam? Sebi? Drugima?
Treba razmisliti o ovome i uložiti trud. Naučiti osnovna pravila, usvojiti ih i upotrebljavati u svakodnevnoj komunikaciji.
PRAVILA
1. Daj mi vremena! Kada se suočite s pitanjem za koje vam vaš unutarnji glas kaže NE, na morate odmah odgovoriti, kažite 'Daj mi vremena!'
2. Mogu li ti sutra odgovoriti? Dajte si vremena za razmišljanje. Brzopleti odgovor bi mogao biti DA, iako to u biti ne želite, pa to dovodi do dodatnog stresa.
3. Mislite unaprijed! Obično ljude iz našeg okruženja znamo, pa znamo i što bi mogli tražiti od nas. Razmislite unaprijed što možete učiniti, da ne štetite sebi, a pomognete drugome.
4. Koja je najgora reakcija osobe kojoj ćete reći NE? Kad smo napeti, u žurbi, zabrinuti, često preuveličavamo posljedice odbijanja. Dajte si vremena razmisliti o stvarnim mogućnostima posljedica svog odbijanja. Tako ćete razdvojiti strah od realnosti, pa shvatiti da su posljedice rijetko tako strašne kao što to ponekad zamišljate.
5. Zapamtite kojoj ste osobi i u kojoj situaciji rekli NE! Na taj način vježbate. Učvršćujete dobro mišljenje o sebi i stječete samopouzdanje. Potrebno je istoj osobi bar tri puta odgovoriti na isti način. Prvi puta će biti ljuta kada je odbijete, drugi puta će biti blaža u zahtjevima, a i u ljutnji, a treći puta će pitati odgovara li vam da joj to napravite. To potvrđuje staro pravilo: ako sebe cijenite, cijenit će vas i drugi. Kad mijenjate sebe, utječete i na druge.
6. Licem u lice Uvijek je bolje nekome reći NE licem u lice, nego telefonom ili SMS porukom. Na taj način jačate samopouzdanje, a drugom šaljete poruku da imate druge planove ili vam to zbog nečega ne odgovara.
7. Kratko i jasno! Uvijek budite kratki, jasni i iskreni. Dok se počnete pravdati, nabrajati više razloga, vaše će NE biti neuvjerljivije i slabije, jednostavno kažite: 'To mi sada ne odgovara', 'Imam druge planove' i slično.
8. Ponudite drugo rješenje! Ako vam je ipak teško reći NE, ponudite drugo rješenje. Na primjer: 'Meni to ne treba, ali mogu ponuditi svojim prijateljima.' Na taj način šaljete poruku da vam je stalo do te osobe i želite pomoći, ali na drugi način.
KAKO NA LIJEP NAČIN REĆI NEKOME DA SE NE SLAŽETE, A DA NE POKVARITE ODNOSE
Ne sudi da i tebi ne sude (Abraham Lincoln)
Jedna od osnovnih ljudskih osobina je da teško priznaju kako su nešto loše učinili i često krive druge za svoje probleme ili postupke. Rijetko ili gotovo nikada neće osuditi sami sebe. Kritizirajući druge najčešće nećemo postići ništa osim svađe. Krivac uvijek okrivljuje druge i pronalazi milijun opravdanja za sebe.
Samo kritiziranje ne vodi ničemu i ne dovodi do rješenja, već izaziva uvrede i mržnju.
Uvijek kada se stavimo u situaciju prosuđujuće osobe, bolje ćemo je razumjeti i zajedničkim snagama naći rješenje problema. Uvijek kad pođemo od sebe, mijenjamo, kako sebe, tako i odnose s drugim ljudima.
Ljudi su više bića osjećaja, nego razuma, pa su sklona predrasudama, ponosu i taštini, te kritiku upućenu njima smatraju najvećom uvredom.
Diplomat, kao što je bio Benjamin Franklin, rekao je: 'Loše ne treba govoriti ni o kome, a o svakome sve dobro što o njemu znamo da je istina.'
Dakle, najlakše je kritizirati i zamjerati, no treba imati samokontrole, snage i volje shvatiti drugoga kao i spremnosti praštati.
Razumijevanje razloga zašto se netko ponaša baš tako kako se ponaša, rađa suosjećanje i toleranciju, a kada nekoga razumijemo, onda mu možemo lakše oprostiti. U svakom čovjeku je razvijena potreba za pažnjom i priznanjem. Nekada je samo potrebno da se toga sjetimo, pa bližnjemu i ostalim ljudima s kojima kontaktiramo odamo iskreno priznanje i za najmanju sitnicu, uljepšavajući odnose, a sebi i njima dan.
A kako mi radimo? Uvijek u svakome prvo vidimo loše i to odmah komentiramo i kažemo. Dobro, iako primijetimo, ni slučajno ne kažemo.
Priznanje je također jedna od osnovnih ljudskih potreba i gotovo ravna potrebi za hranom. Treba razlikovati laskanje od priznanja: laskanje je neiskreno, sebično i netočno pričanje, sa svrhom da se ostvari neka korist, što pametni ljudi vrlo brzo shvate.
Priznanje ide iz srca, iskreno je, jer je osnovano na činjenicama. Međutim, ima situacija kada moramo reći suprotno od onoga što sugovornik očekuje. Treba prigovoriti ali, ako je ikako moguće, ne upuštati se u prepirku.
Ova osnovna četiri pravila će nam pomoći u danoj situaciji:
1. Jesam li dobro shvatio(la)? Ponoviti što je sugovornik rekao, pa iznijeti razlog neslaganja.
2. Pohvaliti nešto što je ranije dobro učinjeno, pa izreći neslaganje, ali s konkretnim prijedlozima.
3. Reći što ste vi osobno krivo shvatili ili učinili, pa tek onda razlog neslaganja.
4. Ako vidite da nemate pravo, recite to jasno i glasno! Treba zapamtiti da žučnom raspravom nikoga ne možemo natjerati da promijeni svoje mišljenje. Time samo možemo pokvariti odnose, a ne postići cilj.
Mudri ljudi kažu: 'Želite li izaći iz prepirke kao pobjednik, nastojte je ne počinjati!'
RAZLIKA IZMEĐU SAMOPOŠTOVANJA I SEBIČNOSTI
Ljudi vrlo često ne razlikuju samopoštovanje od sebičnosti. Učili su nas služiti, a ne pomagati. Ako nešto radimo za druge, a unutarnji glas nas upozorava da nas ta osoba uporno iskorištava. Mi radi mira u kući ili svoje nesigurnosti ništa ne poduzimamo da to promijenimo, pa onda služimo. Ukoliko pomažemo svojevoljno i onoliko koliko možemo, a da sebi ne štetimo, onda je to prava pomoć. Takvim odnosom je zadovoljan i onaj kojemu se pomaže i onaj koji pomaže. U takvom odnosu nema potrebe da se zahvaljuje i odužuje onome koji daje, niti da se onaj koji prima osjeća dužnim. Međutim, ljudi u našem okruženju naučili su živjeti po načelu 'ja tebi, ti meni'. Ukoliko to izostane, prigovaraju i misle da je ta osoba sebična i da misli samo na sebe.
Samopoštovanje je živjeti svoj život po vlastitoj volji, ne šteteći nikome i pomažući drugima. Sebičnost je očekivati da netko drugi živi svoj život po našoj volji, služiti, ali kontrolirati, i stalno nešto prigovarati.
Samopoštovanje se uči od najranijeg djetinjstva – od roditelja, učitelja, a i od prijatelja. Na naš odnos i mišljenje o sebi utječe način na koji smo usvojili različite savjete i ograničenja, kao i razvoj svijesti o tome kakvi smo i kakvi želimo biti.
Osobine ljudi s niskim samopoštovanjem:
Osjećaju se loše i za sve krive nekog drugog. Govore da su takvi i da se ne mogu mijenjati. Pričaju da im se stalno događaju loše stvari u životu. Ne vole se razlikovati od drugih, pa često nekoga oponašaju. Ne vole prvi nešto učiniti niti mijenjati u svom životu. Stalno su zabrinuti što će drugi misliti o njima. Ljute se ako netko ima drukčije mišljenje, ali mu to ne kažu, nego pričaju drugima. Odobravaju i kimaju glavom i kad se ne slažu sa sugovornikom, pogotovo ako je to nadređeni. Stalno su nezadovoljni i misle da svi drugi imaju više sreće u životu od njih. Misle da ih drugi ogovaraju, pa i sami govore loše o sebi i drugima.
Ove osobine stječemo još u ranom djetinjstvu, a često ih nismo ni svjesni, a kada ih osvijestimo, sami ili uz nečiju pomoć, (nikada nije kasno da učimo), mijenjamo se i stječemo samopoštovanje.
Kako bismo vježbali samopoštovanje, moramo usvojiti ova četiri osnovna pravila:
1. Radi kako najbolje znaš, bez očekivanja pohvale ili pokude! Preduvjet je da stvarno želimo raditi sve na najbolji mogući način, bez potrebe da nas netko nagradi ili pokudi radi toga. Prvenstveno odgovaramo sami sebi. Kada smo zadovoljni sami sobom, kada znamo da smo i najmanji posao uradili kako treba, nema bojazni od toga što će drugi reći. Često je lakše podnijeti tuđi prigovor nego sebi oprostiti.
2. Ne govori loše o sebi i drugima! Drugo pravilo je da se nikada ne govori loše o drugima i da se za sve naše nedaće okrivljuju drugi. Za svaki odnos je potrebno dvoje. Drugi nam ne bi mogli nauditi da smo imali više samopoštovanja i da im sami to nismo dopustili. Ljudi s niskim samopoštovanjem često su nezadovoljni i svojim izgledom, pa poduzimaju neke radnje, od plastičnih operacija do imitiranja nekog drugog. Ili u svakodnevnom razgovoru ističu svoje nedostatke i ljudima tako šalju lošu sliku o sebi, pa ih ljudi pamte upravo po tim nedostacima.
3. Ništa ne shvaćaj osobno! Treće pravilo je da se ništa ne shvaća osobno. Ljudi s niskim samopoštovanjem, kad vide dvoje njima poznatih ljudi da nešto povjerljivo pričaju, odmah misle da pričaju o njima. Budući da su nesigurni ili nisu dobro obavili neki posao, strah ih je da se to sazna, pa se loše osjećaju i pokušavaju krivicu prebaciti na nekog drugog.
4. Ne pretpostavljaj! Četvrto pravilo je: ne pretpostavljaj – pitaj! Nesigurni ljudi znaju zagorčati život i sebi i drugima sa svojim pretpostavkama i stvaranjem filmova u glavi: 'Što bi bilo kad bi bilo?!' Zašto mi se mladić nije javio baš u taj sat kada je rekao? U kakvom je sada društvu? Što radi? I slično. Najčešće ta druga osoba i ne zna za te filmove u glavi nesigurne osobe, pa se brani i čudi zašto se tako ponaša.
Ako naučimo i usvojimo bar ova četiri pravila, drukčije ćemo cijeniti sebe, a i druge vidjeti u pravom svjetlu. Moramo shvatiti da moramo i možemo mijenjati samo sebe, a ne druge. Kada promijenimo sebe, mijenja se i ponašanje drugih prema nama, pa možemo urediti svoj život onako kako nama odgovara, bez mijenjanja drugih. Moramo naučiti da se dobro osjećamo, da pomažemo drugima, a ne da služimo. A na prvom mjestu, da odgovaramo sami sebi, te da smo uvijek sami odgovorni za sve što nam se događa u životu.
OPROSTOM, ZAHVALNOŠĆU I OSMIJEHOM DO POBOLJŠANJA ODNOSA U OBITELJI
Jedan od najvećih darova koji možemo darovati sebi i članovima svoje obitelji je da odlučimo poboljšati odnose.
Što uraditi?
1. Odlučiti! Prvo moramo svjesno odlučiti da želimo na tome raditi.
2. Prihvatiti! Dopustiti sebi da prihvatimo da iz prošlosti vučemo niz obrazaca i da su nam upravo ti obrasci (negativna uvjerenja) težak teret.
3. Odrasti! Priznati sebi da smo sada odrasli i probleme gledamo na drugi način. Jer sada imamo svoja iskustva, ali da još osjećamo gubitak i nedostatak pažnje i ljubavi iz djetinjstva.
4. Riješiti! Postati svjesni osjećaja praznine, nevoljenosti, nerazumijevanja, izostanka podrške, ljubavi, topline… Sve to možemo riješiti jedino ako se suočimo s izvorom svojih potreba i shvatimo da su to negativni obrasci razmišljanja i ponašanja, te da ih se zauvijek želimo osloboditi.
5. Pisati! Treba pisati o svojim osjećajima i sjećanjima. Pišite iskreno jer to nitko neće čitati, osim vas! Pročitajte pa uništite! Ponavljajte! Odlučite koja vas je osoba u obitelji najviše povrijedila a želite s njom poboljšati odnose.
6. Odredite! Odredite i napišite sve negativne osjećaje i obrasce kojih ste postali svjesni za vrijeme pisanja.
7. Osjetiti! Obratite pozornost na tjelesni signal koji je prevladavao za vrijeme pisanja (gušenje, tjeskoba, grč u želucu…)!
8. Oprostiti! Prihvatite da se oprost ne može kupiti ni zaslužiti. Oprost se daruje samome sebi, a naučiti i oprostiti možemo uz pomoć O-H metode. Na taj način reprogramiramo svoju podsvijest, svjesno se oslobađamo starih obrazaca ponašanja i negativnih osjećaja. Razlika između svijesti i podsvijesti je što svijest uzima u obzir posljedice (razum, razmišljanje, izbor, donošenje odluka), a podsvijest reagira na već stvorene usvojene osjećaje i obrasce (strah, ljutnja, tuga, povrijeđenost, zabrinutost, krivnja, ljubomora…).
9. Zahvaliti! Zahvalnost treba dolaziti iz srca, da osjeti naš um i srce, pa tek tada iskazujemo. Kako bismo to postigli, trebamo vježbati razmišljanje o zahvalnosti. I zahvalnost, kao i sve ostalo, može se naučiti.
10. Voditi dnevnik o zahvalnosti! Na taj se način najlakše uči zahvalnost. Pisati za što smo sve zahvalni u životu. Sigurno ćete se iznenaditi koliko ima stvari i ljudi na kojima smo zahvalni, a jednostavno ih ne primjećujemo, jer smo orijentirani na loše i samo o tome mislimo i pričamo.
11. Prepoznati negativne misli Većina ljudi ne misli, nego prepričava tuđe mišljenje. Kad postanemo svjesni svojih misli, možemo ih kontrolirati i zamijeniti loše dobrima i optimističnim mislima, te tako uljepšati dan i sebi i drugima.
12. Dopustite sebi osjetiti zahvalnost! Kada naš um prihvati da imamo razloga biti zahvalni, lakše ćemo to i reći osobi koja nas je povrijedila i shvatiti da nas je samo učila životu.
13. Koga treba mijenjati? Mijenjati možemo i moramo samo sebe. Mijenjajući sebe mijenjamo odnose u obitelji, ali utječemo i na cijelu svoju okolinu. Na taj način ćemo lakše i iskrenije reći ljudima koji su nam najdraži da im zahvaljujemo što uopće postoje, čime odnosi postaju bolji, iskreniji i čvršći. Dobri odnosi s nama bliskim ljudima su osnova našeg dobrog mentalnog zdravlja.
Shvatimo: sve su ovo pozitivno sebične radnje jer sve što radimo, radimo zato da bismo se bolje osjećali.
14. Napisati pismo! Ako i pored svih ranije poduzetih radnji niste spremni reći vama dragoj osobi što osjećate, napišite joj pismo! Ne morate ga poslati! Važno je da sami pišući shvatite koliko vam je ta osoba važna u životu. Da vam je pomogla i bila na vašoj strani, koliko je puta ona vama oprostila, a da toga niste ni bili svjesni. Pamtili ste samo loše. Napišite ponovno pismo u kojem ćete se sjetiti svega dobrog i na čemu ćete se zahvaliti. Ako ste spremni, pošaljite joj to pismo ali i ako ga ne pošaljete, ono djeluje. To je dobra vježba oprosta, zahvale i pozitivnog mišljenja. Vraća dobre odnose u obitelj, a vama zdravlje i osmijeh na lice.
15. Naučite se smijati Promašen je dan u kojem se nismo nasmijali! (francuska poslovica)
Sve shvaćamo osobno i preozbiljno pa se stalno vrijeđamo i ljutimo, a još je gore što to stalno prepričavamo. Osmijeh ublažava i uljepšava naše lice. Ljudi koji se znaju našaliti na svoj račun i iskreno se smiju, rado su viđeni u društvu. Smijeh nam pomaže da se suočimo sa svakodnevnim teškoćama, zbližava ljude, uklanja strahove, štiti zdravlje, ubrzava oporavak od bolesti i pozitivno utječe na obiteljske odnos. Smijeh, kao i sve ostalo, može se naučiti, samo treba odlučiti i vježbati. Osmjehujte se često i iskreno, pa će odnosi, kao i sam život, biti bolji i ugodniji!
OPROSTOM DO OČUVANJA ZDRAVLJA
Oprostom utječemo na poboljšanje i očuvanje: 1. Mentalnog zdravlja 2. Socijalnog zdravlja 3. Fizičkog zdravlja 4. Poboljšanja emocionalne inteligencije
1. Mentalno zdravlje je sposobnost svakog pojedinca učiti, naučeno razumjeti i koristiti za osobne potrebe.
2. Socijalno zdravlje je način kako druge doživljavamo, kako se odnosimo prema njima, razumijemo što osjećaju i kako im pomoći.
3. Fizičko stanje je stanje cijelog organizma.
4. Emocionalna inteligencija je sposobnost prepoznati i razumjeti emocije drugih i svoje emocije, sposobnost upotrijebiti tu spoznaju kako bismo upravljali svojim emocijama i ponašanjem u odnosima s drugim ljudima.
Što je O-H metoda? To je socijalno–obrazovna i odgojna metoda koja uči kako sebe i druge vidjeti u pravom svjetlu i tako se odnositi prema sebi i drugima. Pomaže popravljanju i održavanju dobrih odnosa među ljudima. Kako su odnosi osnova svakodnevne komunikacije među ljudima, tako je primjena ove metode neograničena i primjenjiva i u svim dobnim skupinama.
O – OPROSTI
H – HVALA
Oprosti – Hvala Oprost je proces koji je pozitivno sebična radnja. Oprostom prvenstveno pomažemo sebi. Naučiti oprostiti znači očuvati i poboljšati svoje ukupno zdravlje: mentalno, socijalno i fizičko. Oprostom učimo i stječemo iskustvo da to više ne činimo. Oprostom se oslobađamo bolne prošlosti, ne pamtimo loše, nego smireno tražimo rješenje problema. Hvala je svijest o smirenju, olakšanju i svijesti da smo imali koristi od djelovanja. Na taj način mislimo pozitivno i bolje se osjećamo.
Što su odnosi? Odnosi su osnova svih svakodnevnih komunikacija koje možemo voditi riječima i mislima. Često nije dovoljno imati dobru namjeru pomoći nekome kad nam priča o svojim problemima, traži pravnu, socijalnu, pa i medicinsku pomoć, već je potrebno naučiti ga kako oprostiti i nastaviti kvalitetno živjeti i učiti iz iskustva, ne ponavljati stare obrasce ponašanja nego prihvatiti tvrdnju da je život lijep i jednostavan i da ga sami kvarimo i kompliciramo.
Što dobivamo oprostom?
Što dobivamo ako oprostimo nekome tko nam kvari kvalitetu života?
Prestajemo biti u njegovoj vlasti. Prestajemo biti žrtvom. Vjerujemo da možemo i tražimo drugo rješenje. Pravi oprost je učinkovit tek onda, kada ispravimo nepravdu.
Kome lakše opraštamo? Sebi Drugima Budući da sebi teško opraštamo, stalno imamo osjećaj krivice i zato učimo oprostiti sebi! Budući da teško opraštamo i drugima, stalno mislimo na nesporazum. Osjećamo se žrtvom i imamo strašnu potrebu pričati o tome.
Koga treba mijenjati? Sebe Druge
Mijenjati možemo i trebamo samo sebe i to je moguće uz pomoć O-H metode.
Naučiti razumjeti, oprostiti i zahvaliti se na takvom iskustvu, te ga više ne ponavljati.
