Žena koja godinama živi pod stalnim stresom i pati od tjeskobe otkrila je kako su se ti njezini problemi sada projicirali i na njezin spolni organ. Liječnica joj je postavila dijanozu - dispareunija i zbog toga joj je seks u zadnje vrijeme jako bolan. Ispovijest Tare MacInnis za Today's Parent prenosimo u cijelosti.
Problem je započeo prije otprilike dvije godine, a to mi je neugodno priznati. Ja sam tip osobe koja odbacuje bol, a pripisala sam je godinama natjecateljskog plesa. Ali, za razliku od plesnih ozljeda, ova bol, koja se dogodila kad god bi mi bilo što ušlo u vaginu, nije samo utjecala na mene. To je također utjecalo na moju vezu,
Kada sam prije osam godina počela izlaziti s Joshom, pocrvenjela bih kada bi me prijatelji pitali bilo što o našem seksualnom životu, a rijetko sam sudjelovala u uobičajenim seksualnim zafrkancijama u društvu. Seks nije bio nešto što se spominjalo u mojoj obitelji. To je bila tabu tema.
Josh i ja razgovarali smo o seksu jer smo ga prakticirali, ali kada je postalo bolno, ti su razgovori od superzabavnih postali superstresni. Bolovi su na početku bili povremeni, što nas je navelo na vjerovanje da je to samo situacijski problem - nisam bila u dobrom raspoloženju, nismo imali dovoljno vremena za predigru, lubrikant koji smo koristili imao je nešto na što sam bila alergična itd.
Zaustavili bismo se i pokušali ponovno sljedeće noći i stvari bi se vratile u normalu. Ali napredovalo je i došli smo do točke kada me je bilo kakva penetracija, bez obzira na okolnosti, vraški boljela. Teško je opisati tu "povredu". Peckanje je bila riječ kojom sam se služila, a zadržavalo se i kada ništa nije bilo u meni.
Protugljivična sredstva nisu pomagala
Došli smo do točke u kojoj bi se seks svodio na to da me Josh promatrao, lice bi mi se naježilo, on bi se povukao i odmah bih zaplakala od kombinacije boli i frustracije. Kao što sam sigurna da možete zamisliti, to nije recept za zdrav seksualni život ili zdrav odnos. Čak mi je i samo spominjanje seksa zadavalo tjeskobu, a mi smo to pokušavali jednom mjesečno, ako i toliko.
Na moju sreću, Josh je jako strpljiv i on me također poticao da shvatim što se događa, umjesto da mi dopusti da se držim svoga glupog plana čekanja da vidim hoće li nestati - jer nije nestalo.
Dijagnosticiranje dispareunije nije bilo tako jednostavno. Prva stanica bila mi je liječnica opće prakse. Uputila me jedinom ginekologu u Torontu koji se specijalizirao za zdravlje vulve, a njezin me ured izvijestio da sam naručena za ožujak sljedeće godine. Bila je veljača i nisam mogla živjeti onako kako sam živjela još 13 mjeseci pa me liječnica opće prakse uputila na moga ginekologa.
Ginekologinja mi je postavila hrpu pitanja o mojoj seksualnoj prošlosti, mojem trenutnom spolnom životu i kakva je bila moja bol. Pregledala me i propisala mi antigljivičnu kremu koju sam svakodnevno trebala umasirati u stidne usne i vaginu kako bih liječila ono što je utvrdila da je infekcija.
Radila sam to dva tjedna i ništa se nije promijenilo. Nakon nekoliko pregleda kod nje, napokon sam upućena doktorici Campbell. Nisam imala pojma što je fizioterapija zdjelice. Zvučalo mi je nekako hipijevski, nešto što je za ljude koji idu na reiki tretmane i vjeruju u ljekovitu moć kristala. Ali postajala sam prilično očajna pa sam pokušala biti otvorenog uma.
Anksioznost može rezultirati bolnim seksom
Doktorica Campbell pobrinula se da se odmah osjećam ugodno, objašnjavajući mi da nisam sama i da ćemo uspjeti riješiti moj problem. Nakon što me pregledala (ubacivši mi dva prsta u vaginu i pritiskajući na raznim mjestima), utvrdila je da su mišići tamo preuski.
Objasnila je da mišići dna zdjelice mogu biti slabi, zbog čega ćete se malo pomokriti kad se smijete ili kašljete, ili uski, što može uzrokovati pečenje i bolove. "Zamislite stegnuti mišić na vratu ili ramenima. Upravo se to događa u vašim mišićima dna zdjelice", rekla je. Tada me pitala imam li stresan život ili sam sklona tjeskobi.
Briga o sigurnosti posla u ulozi urednice mode i ljepote, svakodnevno suočavanje sa sumnjama u sebe i opće pogoršanje zdravlja moje obitelji za mene su bile uobičajene stvari. Dodajte to situaciji u vezi kao što je nemogućnost spolnog odnosa - rezultat su tone stresa i tjeskobe.
"Anksioznost nekih ljudi očituje se kao glavobolja ili bol u leđima. No, kod drugih se može javiti i bol tijekom seksa", objasnila mi je dr. Campbell. Zatim je točno opisala što se događalo u mojoj vagini.
Kada se mišići i meka tkiva ne opuštaju pravilno zbog napetosti, ishod može biti bol. To je zato što je sloj vezivnog tkiva koji površinski leži na mišiću tijesan. Da bi se mišići opustili, tkiva koja ih podupiru trebaju se istegnuti. Kada to ne mogu, dobijete peckanje. To postaje začarani krug, jer počinjete predviđati bol i sve se više stežete u tom očekivanju.
Ovdje ne pomažu tablete protiv bolova
"E, to sam točno ja", rekla sam joj. U prošlosti sam imala bolove u mišićima, a moje rješenje uvijek je bilo nanijeti sredstvo protiv bolova, poput ibuprofena, kako bih se nosila s time. Bih li mogla učiniti isto za ovo, pitala sam je.
"Bol dolazi iz mozga u 100 posto slučajeva pa, ako pogledamo što pokreće iskustvo boli kod osobe, može postojati komponenta tkiva koja može tomu doprinijeti", odgovorila je dr. Campbell. To znači da protuupalni lijekovi mogu djelovati i izazvati trenutnu promjenu simptoma ako postoji velika upala. Ali, što se tiče bolova kod seksa, događa se puno više.
Čak i samo razmišljajući o tome i dok vas ništa ne dodiruje, već iskusite tu bol, jer imate reprizu onoga što će se dogoditi. Da bih zapravo ovo liječila, trebalo je prilagoditi moje cjelokupno gledište, uključujući prevladavanje straha i iščekivanje boli.
Dakle, ne, nisam se mogla okrenuti lijekovima za liječenje moje dispareunije. Umjesto toga, moj se kalendar ispunio tjednim posjetima uredu dr. Campbell, gdje bi mi ona masirala vaginalne mišiće, pritiščući određena područja u meni da vidi što me boli. Pitala me pomaže li moja domaća zadaća.
Domaća zadaća bila je vježba pomoću dilatatora - glavni dio ima opseg oko dva centimetra, a na njega možete naslagati sve veće dijelove dok ne dosegne opseg od oko pet centimetara. Moj noćni zadatak bio je umetnuti dilatator u vaginu, pomičući ga s jedne na drugu stranu, unutra i izvana, a kada bih došla do toga da ne boli, mogla bih prijeći na širi opseg.
Kegelove vježbe mogu samo pogoršati stvar
Dr. Campbell ovo je nazvala "vježbanjem tehnika smještaja" i, kao i sve domaće zadaće, nije bilo zabavno ili seksi. Bilo je stresno, dosadno i ponekad bolno, a dok sam to radila, zaključala sam se sama u spavaću sobu s Netflixom. Također mi je bio zabranjen seks mjesec dana, ili dok nisam mogla proći barem dvije nadogradnje dilatatora bez bolova.
Doktorica mi je sugerirala i da radim vježbe joge, što je pomoglo produljiti mišiće i meka tkiva u dnu zdjelice. Željela je da se usredotočim na raspoloženje i restorativne dijelove joge, koji bi mi mogli pomoći da se opustim.
"Duboko disanje i dalje je među glavnim aktivnostima koje netko može učiniti za smanjenje stresa i tjeskobe", rekla je. Osim joge, bilo mi je zabranjeno raditi bilo kakve vježbe za truh. Primjerice, Kegelove vježbe nisu tako dobre za ionako usko dno zdjelice. Osim toga, dr. Campbell me šokirala kada je otkrila da većini ljudi zapravo ne trebaju Kegelove vježbe, koje su danas stvar trenda.
Naime, ona u svom uredu znatno češće vidi žene s presnažnim zdjeličnim mišićima, nego sa slabima. Stoga, prije nego što se bacite na njih ili kupite one smiješne kuglice za jačanje vagine, radije prvo napravite pregled, jer biste u suprotnome mogli iskusiti nešto kao ja.
Uz nevjerojatne informacije o Kegelu, stvarno sam puno naučila iz svojih posjeta dr. Campbell: naučila sam o vlastitoj vagini, naučila sam o boli, naučila sam da definitivno nisam sama - svaka četvrta žene to doživljava, kaže dr. Campbell - i saznala sam da prilično često pogrešno pretpostavljaju da će "nestati samo od sebe".
Fizioterapija zdjelice napokon je pomogla
"Mnogim ženama se govori: 'S tobom je sve u redu' ili 'umislila si bol', 'samo se opusti'. One tada počinju misliti da doista umišljaju bol", istaknula je dr. Campbell. Ona vjeruje da je dio problema u tome što još uvijek postoji jaz između znanja o fiziologiji zdjelice i njezinim problemima.
Ja sam, u svakom slučaju, zahvalna što sam otkrila fizioterapiju zdjelice. Bez toga bih provela godine trpeći bol ili živeći bez seksa. Nakon nekoliko mjeseci redovitog vježbanja i redovitih posjeta dr. Campbell, seks je postupno postao nešto čemu bih se mogla radovati, a ne bojati se.
Sada, kada je prošlo nešto više od godinu dana vremena u kojima mogu voditi ljubav bez bolova, znam da je to nešto što proizlazi iz kombinacije redovitog obavljanja moje "domaće zadaće" i nastavka boljeg razumijevanja izvora mojega stresa i, samim time, moje boli.
Kao i svaki mentalni wellness, i ovdje ću uvijek morati raditi. Moj pomagač će i dalje živjeti u mojem noćnom ormariću u godinama koje slijede, a ako se ne izdignem iznad tjeskobe, bit će trenutaka kada neću moći imati spolne odnose. Ali lakše mi je što znam da imam alate - i doslovno i figurativno - kako bih se nosila s tim.
Nakon što sam u početku svoju dispareuniju zadržala za sebe, učim kako razgovarati s drugim ženama u svom životu o tome, a kada to učinim, iznenadim se koliko je njih doživjelo nešto slično. Nadam se da će i drugi ljudi koji imaju posla s ovom ili bilo kojom vrstom vaginizma naći sličnu utjehu znajući da nisu sami, jer ja jesam.
