Iako su mnogi na početku sumnjali da je riječ o novom trendu kojim su se ljudi željeli objasniti fizičke reakcije na emotivne probleme, slično situaciji s hipoglikemijom posljednjih desetljeća, najnovija istraživanja ukazuju da mnogi boluju od ozbiljnog stanja nazvanog necelijakijska osjetljivost na gluten.
Nije riječ o celijakiji - nepodnošljivosti organizma na bjelančevinu gluten, koja se nalazi u žitaricama pšenici, raži i ječmu, a koja je puno rjeđa autoimuna bolest koja može uništiti tanko crijevo oboljelog. No isto tako nitko nije znanstveno utvrdio i našao fizičko objašnjenje za preosjetljivost na gluten i simptome koje sa sobom nosi.
S druge strane, najnovija istraživanja tvrde da je moguće da mnogi, vjerojatno i većina, osoba koja loše reagiraju na gluten imaju jedan veći problem, a to je preosjetljivost na dugačku listu namirnica koje sadrže određene ugljikohidrate.
Sindrom iritabilnog mokraćnog mjehura
2011. godine dr. Peter Gibson, gastroeneterolog s australskog Sveučilišta u Victoriji, sa 34 kolega istraživao je osobe koje boluju od sindroma iritabilnog mokraćnog mjehura, a koje nisu bolovale od celijakije, no loše su reagirale na pšenicu. Znanstvenici su zaključili svoje istraživanje riječima da bi necelijakijska osjetljivost na gluten "mogla postojati".
Mnogi od njihovih ispitanika imali su simtome i kad je iz njihove prehrane izbačen gluten, što ih je ponukalo da brzo započnu novo istraživanje koje je uključivalo 37 ispitanika oboljelih od sindroma iritabilnog mokraćnog mjehura, no koji nisu pokazivali znakove necelijakijske osjetljivosti na gluten. Nekima od njih su tijekom dva tjedna davali hranu koja je sadržala smanjeni postotak određenih ugljikohidrata, te se stanje svih tih pacijenata poboljšalo. No pogoršalo se kad su im počeli odjednom davati gluten ili proteine sirutke. Samo 8% ispitanika reagiralo je baš na gluten, što je znanstvenike navelo na zaključak da je nova prehrana bez ugljikohidrata, a ne gluten, bila odgovorna za većinu neugodnosti.
Ova nova vrsta prehrane, poznata kao Fodmaps, ističe izbacivanje namirnica koje čine šećer koji izvlači vodu iz probavnog trakta. Takve namirnice su obično slabo probavljive i predstavljaju hranu za cijeli niz bakterija koje proizvode plinove i mogu izazvati želučane neugodnosti, a one su:
fruktoza (šećer koji se nalazi u jabukama, kruškama, lubenici, mangu, grožđu, borovnicama, rajčicama i koncentratu od rajčice, te svemu sušenom voću; ali i povrću kao što je slatki grašak, slatka paprika, krastavac, med, sirup agave i džemovima i gaziranim pićima)
laktoza (šećer iz kravljeg, kozjeg i ovčjeg mlijeka, koji se može naći u sladoledu, sirevima i kiselom vrhnju)
fruktani (topiva vlakna koja se nalaze u bananama, češnjaku, luku, poriluiku, artičokama, šparogama, repi, pšenici i raži)
galaktoza (složeni šećer iz suhog graška i grahorica, sojinog mlijeka, brokule, kupusa i kelja pupčara)
polioli (zaslađivači koji se nalaze u voću poput avokada, trešnjama, breskvama, šljivama i marelicama)
Osobe oboljele od sindroma iritabilnog mokraćnog mjehura često napominju da su njihovi simpotmi nestali ili su se bar drastično smanjili kad su izbjegavali namirnice navedene u Fodmapsu, no da bi se pokazala poboljšanja, treba izbjegavati navedene namirnice barem šest do osam tjedana.
Stručnjaci savjetuju tim pacijentima da za početak uklone s jelovnika sve namirnice navedene na listi Fodmapsa, a jednom kad se simptomi povuku pojedinačne namirnice se vraćaju u prehranu jedna po jedna, kako bi se vidjeli kako će na koju reagirati pacijent.
Celijakija ili neosjetljivost na gluten?
No što je s pacijentima koji smatraju da su osjetljivi samo na gluten? Dr. Joseph Murray, gastrenterolog s Mayo klinike i stručnjak za celijakiju, potiče da se ljudi prvo testiraju na celijakiju, stanje koje prevladava posljednjih desetljeća. Znakovi preosjetljivosti na gluten često se manifestiraju kao celijakija, ali i kao sindrom iritabilnog mokraćnog mjehura.
Testovi za celijakiju su manje točni ako se na jelovniku trenutno ne nalati gluten. Zato se prvo testirajte, ističe dr. Murray: "Vidimo ljude sa simptomima koji se prebacuju na bezgluteinsku prehranu, a tad ne možemo postaviti pravu dijagnozu."
Ako bolujete od necelijakijske osjetljivosti na gluten, nećete oštetiti tanko crijevo, što znači da mnogi ljudi mogu konzumirati male količine glutena bez ikakve bojazni. No u svojoj nadolazećoj knjizi dr. Murray nabraja koje su nužni uvjeti koji moraju biti ispunjeni da bi se dijagnosticirala necelijakijska osjetljivost na gluten:
negativna krvna testiranja na celijakiju i nikakvi znakovi oštećenja tankog crijeva poboljšanje simptoma nakon uklanjanja glutena iz prehrane povratak simptoma kad se gluten opet uvrsti na jelovnik nikakvo drugo objašnjenje za simptome
Još uvijek nije poznato je li ovo stanje rezultat imunološke reakcije slične onoj viđenoj kod celijakije, ili gluten djeluje kao kemikalija ili ima neki drugi negativni učinak na probavu. I treba navesti da preosjetljivost na gluten nije nimalo sličan alergiji na pšenicu, koja je učestali problem koji uključuje naticanje, svrbež, osip, trnce ili osjećaj žarenja u ustima i začepljeni nos.
Najjednostavniji i najbolji način testiranja na necelijakijsku osjetljivost na gluten jest da na par tjedana izbacite sav izvor glutena iz prehrane, pa ako simptomi nestanu, počnite vraćati gluten u prehranu kako biste vidjeli da li se vraća. Druga mogućnost je da nekoliko tjedana zapisujete sve što jedete i pijete i zatim pazite na prateće simptome.
Uz to što je prilično komplicirano, ali i skupo živjeti na bezgluteinskoj hrani, ona može rezultirati i slabim unosom vlakana i nekih osnovnih hranjivih tvari, pa nije loše da se posavjetujete s nutricionistom prije nego što se u potpunosti prebacite na takav način prehrane.
