'Nalazi pokazuju da ste teško bolesni. Trebalo bi odmah započeti liječenje', ako ste ovo čuli od liječnika, vjerojatno je to bila tek prva šokantna izjava u nizu. Mnogi se oboljeli moraju nositi sa šokom i nevjericom, a zatim se koncentrirati na borbu i razumijevanje novih nepoznatih termina koje donosi proces liječenja. Međutim, osim same bolesti, oboljele opterećuje i sve lošija komunikacija s ljudima iz svoje sredine, koji također znaju biti šokirani i ne snalaze se u razgovoru.
Na hrvatskim odjelima za onkologiju nema ni psihologa ni psihijatra. Bolesnici stoga psihološku pomoć mogu potražiti tek od drugih oboljelih u sobi ili u udrugama koje pružaju takvu pomoć. Liječnici i medicinske sestre danas imaju trostruko ili peterostruko više pacijenata i u pravilu imaju tek toliko vremena da oboljelima daju tek šture informacije o bolesti. Termini koje oboljeli tad čuju često su im nepoznati, pa ne znaju ni što ih očekuje, a to dodatno povećava stres. 'Još uvijek postoji nada... Kad sam prvi put čula ovu rečenicu, a mnogi su je poslije ponovili, umalo sam udarila osobu koja ju je izrekla. Na iste riječi iz usta dežurne sestre, koja me željela utješiti, pobjesnila sam. Ja sam ipak planirala nešto više od slabašne nade', priča jedna žena oboljela od raka.
Slični problemi u komunikaciji sve su češći jer ljudi koji obole od raka ne nalaze se samo na odjelu onkologije. Liječenje postaje sve učinkovitije, pa i teško oboljeli žive duže i uključeniji su u društvo.
Psihologinja Ljerka Zorić iz udruge SVE za NJU!, koja radi u psihološkom savjetovalištu za žene oboljele od raka, i iz vlastitog i iz iskustva žena koje dolaze na savjetovanje, kaže: 'Svatko od nas je različit, pa je tako i s oboljelima od raka. Nekim ženama smeta što ljudi misle da moraju neprestano razgovarati o bolesti, pa forsiraju tu temu, dok druge žene žele na takav način podijeliti svoje iskustvo. Najvažnije je zato iskreno pitati oboljelu osobu želi li ili ne želi pričati o bolesti.'
Koje su česte greške kod partnera ili u odnosu s djecom? 'Majke često štite djecu i ne daju im dovoljno informacija iako bi djeca željela znati. S druge strane, neki partneri negiraju bolest, nemaju čak ni snagu to izreći. I oboljeli treba znati da nisu svi spremni i netko se s nečim ne može nositi. Treba vidjeti što tko može', pojasnila je psihologinja Zorić, koja vodi individualna i grupna psihološka savjetovanja na koja mogu doći sve žene oboljele od karcinoma. Naime, ova udruga osnovala je Centar za psihološku pomoć ženama oboljelim od svih vrsta raka, u kojem želi pomoći oboljelim ženama i njihovim obiteljima.
To što na odjelima za onkologiju uopće nema zaposlenih psihijatara ili psihologa smatra spletom okolnosti. Nedostatak sredstava je bitan faktor, ali smatra i da su liječnici izuzetno preopterećeni, a ponekad i needucirani koliko ljudima znači psihološka pomoć. To što će neki oboljeli tražiti psihijatra u domu zdravlja, neće im puno značiti jer oni imaju pet do 10 minuta za svakog pacijenta. Razgovor se tamo uglavnom svodi na pitanje: 'Jeste li zadovoljni terapijom?' Oboljeli kaže da je ili nije, te dobije neki antidepresiv. Problem je i što je malo psihijatara educirano upravo za rad s oboljelima od raka.
Srećom, postoji velik broj udruga, pa je dobro da oboljeli potraže najbližu i informiraju se gdje mogu dobiti kvalitetnu psihološku pomoć. Idealno bi bilo da je potraže prije samog zahvata jer će dobiti kvalitetne informacije i tako ublažiti stres.
Kako se nositi s informacijom da osoba koju jedva poznajte boluje od ove opake bolesti
1. Nemojte se namrštiti i reći: 'To nije prelazna bolest, ili?'
2. Nemojte reći: 'O, teta mog oca ili nečiji stric (ili bilo tko) je umro od toga.'
3. Ne pitajte: 'Je li opasno po život?'
4. Ne zasipajte je pitanjima o tome o kojoj vrsti tumora se radi, kako se liječi i kad ide u bolnicu.
5. Ne govorite: 'Oh!' i ne odlazite od osobe kao da ima kugu.
6. Ne čestitajte na hrabrosti
7. Ne ispitujte je li bolest posljedica nečega što je osoba radila. Primjerice: 'Zar to ne dobivaju oboljeli od spolnih bolesti?'
8. Nemojte preporučiti šparoge, posebne napitke ili bilo koji čudesan lijek – osim ako nije stvarno pomogao vama ili osobi iz vaše uže obitelji, a i tad budite taktični.
9. Ne pokušavajte prodati osobi baš taj čudesan lijek.
10. Ne ispitujte samo da biste kasnije imali informacije koje ćete senzacionalno širiti.
12. Ne lupajte o postojanju lijeka protiv raka koji je netko sakrio i sličnim teorijama zavjere.
14. Nemojte slegnuti ramenima i reći: 'Uvijek postoji nada.' Pred vama je osoba koja se treba praktično suočiti s bolešću, a ne netko čiji život visi o slabašnoj nadi.
16. Ne šaljite joj knjige ili novinske članke koji govore da se rak može liječiti samo snagom volje. Osoba ne smije gubiti vrijeme nego odmah započeti s konkretnim liječenjem. Snaga volje je potrebna, ali sama dobra volja nije dovoljna.
17. Ne započinjite predavanje o zdravoj prehrani. To će učiniti liječnik, ako je potrebno.
Što učiniti kad čujete da osoba boluje od raka
1. Udahnite i razmislite par sekundi.
2. Ako ste ostali bez teksta, recite da je tako. Priznajte da ste šokirani.
3. Možete reći da vam je žao, ali ne pretjerujte.
4. Pitajte kako se osjeća i smeta li joj razgovor o toj temi.
5. Ako o bolesti želi razgovarati, postavite tek nekoliko pitanja imajući na umu da je osoba već u niz navrata odgovarala na slična pitanja.
6. Ako osoba kaže da je dobro, ali želi odmah otići, ostavite je na miru i pustite da ode.
7. Ako ste u stanju pružiti konkretnu pomoć, ponudite se. Možda možete nešto skuhati, predložite konkretno jelo i ponudite da joj donesete hranu (možda joj treba donijeti namirnice iz trgovine jer zbog slabosti ne može voziti ili nositi stvari). Ili možete pomoći u čišćenju stana?
8. Ne nudite pomoć ako je niste u stanju pružiti, prezaposleni ste ili očekujte nekakvu naknadu. Osoba je u takvom stanju da vam neće moći uzvratiti za vaše dobro djelo.
9. Pokažite suosjećanje, ali ne žalite osobu. Ljudi ne vole da ih tretiraju kao nekakav humanitarni slučaj.
10. Pozdravite se uz osmijeh i pozitivan duh. Recite: 'Imat ću te u mislima.' U svakom slučaju, budite iskreni, a ne sladunjavi.
11. Ma koliko se trudili, možda ćete reći nešto krivo – nemojte se pretjerano prekoravati.
Zapamtite da su obje strane u delikatnoj situaciji. Oboljeli znaju da im drugi žele dobro. A ako koja riječ i ne ispadne najbolje, ne brinite, njima se po glavi motaju važnije misli o liječenju i strategijama preživljavanja. Oni će zapamtiti vašu dobronamjernost, čak i ako riječi nisu bile najbolje složene.
