Kako bi ostvarili svoje ciljeve, manipulatori zavaravaju, ucjenjuju i podmeću osjećaj krivnje. Njihova najlakša meta su spontani ljudi koji lako poklanjaju povjerenje. Pošto lako upadaju u zamku manipulacije, spontani ljudi su iz perspektive manipulatora naprosto glupi.
Zbog takvog ponašanja, većina ljudi bi se složila da su manipulatori loši, a da su spontani ljudi dobri. Međutim, to je vrlo površno gledanje na stvari. Najvještiji manipulatori su zapravo robovi vlastite manipulacije.
Manipulatori uglavnom žive u glavi. Um im automatski stvara razne scenarije i razvija taktike, a sve kako bi došli do nekog svog cilja i kako bi se zaštitili od povrede. To može dati osjećaj moći, odnosno kontrole nad odnosima, ali istovremeno stvara pritisak i strašno iscrpljuje.
Upravo zbog toga što su takvi kakvi jesu, manipulatori ne mogu i ne znaju stvarati kvalitetne odnose. Iako čeznu za bliskošću, stalno uništavaju bliskost. Zbog čega se to događa? Kako se uopće dogodi da netko postane manipulator? Krenimo od djetinjstva.
Najsigurniji recept za stvaranje malog, a kasnije i velikog manipulatora je previše podilaziti djetetu, dopuštati mu da mijenja pravila i da uvijek na kraju bude po njegovom. Na ovaj način dijete vrlo rano postaje 'pametnije' od majke. Postavlja se 'iznad' nje, jer je smatra slabom, što nije nimalo zahvalna pozicija. Pošto dijete ne zna što je za njega najbolje, treba mu majka koja bi mu pružala oslonac i vodstvo, a ne majka kojom može upravljati.
U takvoj konstelaciji, jedini osjećaj sigurnosti djetetu stvara manipulacija i kontrola majkom, a kasnije i drugima. Manipulacija koja je u dječjoj dobi bila obrambeni mehanizam, odnosno način psihičkog preživljavanja, kasnije postaje stil života.
Manipulacija sama po sebi nije inteligentan obrazac. Ona je naprosto obrazac. Mada djeca - manipulatori kasnije u životu često upravo putem manipulacije uspijevaju ispuniti svoje ciljeve, to je za njih još gore, jer tako stalno ostaju u utabanim putovima nezrelog, dječjeg mehanizma koji im ne donosi nikakvo životno zadovoljstvo, već im uništava odnose u kojima pate od kroničnog nedostatka povjerenja, opuštenosti i spontanosti.
Oni često i zavide spontanim i opuštenim ljudima, upravo zbog toga što imaju ono što je njima nedostupno (spontanost i opuštenost), pa ih i obezvrjeđuju smatrajući ih glupima i koristeći ih za svoje ciljeve. Spontanost i povjerenje nose i dozu poleta, životne radosti koja u promišljenim ljudima sklonima manipulaciji izaziva osjećaj manje vrijednosti. Oni nikada neće biti 'tako visoko', u lakoći koju nudi emocija koja nosi.
Hladna racionalnost, promišljenost i manipulacija nemaju veze s inteligencijom. Nije pametno stalno stvarati krnje odnose u kojima su drugi samo instrumenti za postizanje ciljeva. Nije pametno ići protiv sebe i ostajati rob svog obrasca koji život čini mučnim. Ništa od toga nije pametno jer ne vodi prema boljem, kvalitetnijem životu, ali bez obzira na to nijedan 'pravi manipulator' neće prestati manipulirati samo zato što mu je netko rekao da prestane. To je oružje koje se vrlo teško spušta, jer je veliki manipulator bez tog oružja ništa drugo, nego samo jedno obično malo dijete bez oslonca.
Piše: Tomica Šćavina, psihologinja http://www.poticaj.net
