Hrvatska liječnica Petra Meštrić napisala je zanimljiv tekst o internet bullyingu. Ona se u svojoj novoj Instagram objavi pod naslovom "Ljudi, ne budite zli!" dotaknula aktualne teme, a prenosimo je u cijelosti.
"Zamisli - voziš nepoznatom zemljom i zapneš u gužvi, u snijegu, noć je… i u dva klika nađeš odličan, pristupačan hotel u blizini… da u dva klika - baš tako. Zamisli da si nezadovoljan svojim životom i tako tražeći neki zanimljiv sadržaj na društvenim mrežama 'naletiš' na profil osobe koja je sretna i zadovoljna na društvenim mrežama, ili se bar takvom prikazuje.
U dva klika ostaviš joj ružan komentar ispod slike, pa još jedan, pa još dva, pet, deset… komentara je sve više i oni postaju sve gori… Uskoro dobivaš prve lajkove na svoje komentare, istomišljenici ti se pridružuju… pozitivne komentare zamjenjuju oni ružni: 'debela si, imaš krive zube'. I sad odjednom nitko ne vidi da cura na slici drži diplomu, svi vide te krive zube, koji na kraju krajeva i nisu krivi, ali ako ti većina sto puta kaže 'vani pada kiša' za sunčanog dana, sto i prvi puta ćeš možda i povjerovati.
Internet i društvene mreže donijele su nam toliko toga dobrog, olakšale život ali svaka medalja ima dvije strane i zaista nikada nije više mladih patilo od posljedica emocionalnog bullyinga kao danas. Što stoji u patologiji ovog problema? Zašto je lakše napisati ružni komentar nego dati kompliment? Zašto jednostavno ne možemo zašutjeti i okrenuti glavu od nečega što nam se ne sviđa? Odakle izviru sve te frustracije i ružni komentari?
'Gdje smo kao društvo zakazali?'
Moja pretpostavka je da čovjek vidi u drugome upravo ono što nosi u sebi. Svoje nedostatke, mane i ono što sebi zamjera pojedinac najprije vidi u drugome. Npr. Ako neka sad cura kaže: 'imaš debele noge', zar nije čudno da od svih drugih detalja na slici ona vidi baš te debele noge i to je toliko zasmeta da to mora napisati javno. Očito su te noge baš i njen kompleks te se osjeća bolje, uspješnije ako vidi da netko drugi ima još deblje noge. Naravno to ide dalje pa napiše i komentar dotičnoj osobi ispod slike, da bi i ostalih 1.000 ljudi vidjelo tu sliku na način na koji je i ona vidi.
Gdje smo kao društvo zakazali? Zašto se govor mržnje i verbalno nasilje na internetu ne sankcionira?
Nedavno sam ostavila komentar ispod nekog članka o cijepljenju. Napisala sam svoje mišljenje kao zdravstveni djelatnik na aktualnu temu. Svoje sam stavove poduprla dokazima i naglasila da je to isključivo moje stajalište koje ne namjeravam nikome nametnuti. I znate što - u nekoliko trenutaka bila sam prozvana najgorim imenima od strane pojedinaca, psovana mi je bila majka, otac, čak i pas… sve zbog mog stava za koji sam napomenula da ne namećem nikome!
Zašto je danas opasno iznijeti svoje mišljenje? Zašto se ljudi osjećaju prozvanim nametati drugima životne odabire? Zašto pojedinac ne može zaista ostvariti svoj potencijal u području koje ga zanima bez osude okoline? Kažu da je izbor pojedinca jedino opasan kad ugrožava drugu osobu, a zašto onda mi kao društvo stalno pokušavamo ljude staviti u neki kalup i napadamo sve one koji su drugačiji i koji vide vrijednost u nečemu u čemu mi ne vidimo.
Ako netko želi biti reality zvijezda, striptizeta ili astronaut, tko si baš ti da mu sudiš?!
'Nije zabranjeno reći kritiku'
Prije nekoliko mjeseci ostala sam bez svog Instagram profila i na brojnim člancima dobivala sam grozne komentare, pa čak i prijetnje smrću. Ne brojim koliko je komentara bilo s porukom: "idi ubij se".
Da li sam pročitala sve te komentare - jesam! Da li su me dirnuli? - Moram vas razočarati ali nisu. Ja znam tko sam i šta sam. Ja znam koji mi je cilj u životu. Ja znam da to što pišete je samo odraz vašeg unutarnjeg stanja i ne govori baš ništa o meni, a sve o vama.
Koliko je snova uništeno zbog rečenice - što će okolina reći? - Previše. Da li je i vaš san uništen zbog toga i da li zbog toga vi sijete mržnju po društvenim mrežama? Stanite i zapitajte se! A tad umjesto da pišete grozne komentare drugima, potrošite tih tri minute da pročitate nešto, pogledate edukativni video, radite na sebi. Svaki ne napisani ružni komentar je dodatne tri minute vašeg života koje možete potrošiti na rad na sebi.
I nije zabranjeno reći kritiku, nije zabranjeno ukazati nekome na njegovu pogrešku, ali dragi moji, to se radi u anonimnosti i u tišini.
'Fokusirajte se na sebe!'
Ukoliko vidite da je netko napravio pravopisnu pogrešku u tekstu objave, da se udebljao ili nešto treće, za to postoje privatne poruke. Ne trebate baš svugdje ispasti 'faca' ponižavajući druge.
Vratimo se opet na mene. Svakome je teško kad pročita neki ružan komentar o sebi. Ali mi odlučujemo koliko ćemo naše pažnje dati tim pojedincima i tim komentarima. I nisu svi ljudi jednako jaki, nisu svi ljudi jednako izgrađene ličnosti. Mnogi mladi danas objavljuju svoju intimu na društvenim mrežama nesvjesni loših strana koje to nosi…
I ne, nije rješenje u ne objavljivanju! Ne fokusirajte se na druge, fokusirajte se na sebe! Nije problem u tome što on snima za YouTube, nego je problem u tome što si se ti našao prozvanim komentirati njegov izbor i to što tebe njegov izbor smeta!
Možda će upravo netko zbog vašeg komentara, vaše loše šale upasti u depresiju, nauditi sebi ili nešto treće… da li si ti kao autor tog komentara toga svjestan? Da li ti to možeš nositi na svojoj savjesti? Do kad mi kao društvo možemo zatvarati oči pred ovim problemom?", napisala je Petra.
