Tjelesno aktivni dječaci vjerojatno su pametniji od dječaka koji puno vremena provode pred televizorom i kompjutorskim zaslonom, navodi se u studiji koju su proveli švedski znanstvenici.

Rezultati studije mogli bi imati važne implikacije na sustav obrazovanja mladih ljudi, smatraju znanstvenici. Veći broj sati tjelesnog odgoja u školama mogao bi ne samo usporiti trend prema sve pasivnijem načinu života, nego i smanjiti rizik od bolesti i "slabijih intelektualnih i akademskih rezultata".

Tim znanstvenika Medicinskog instituta Sveučilišta u Goeteborgu pokušao je u studiji utvrditi postoji li veza između tjelesne spreme - kardiovaskularnog zdravlja i snage mišića - te mentalnih sposobnosti i budućeg socioekonomskog statusa.

Oni su analizirali tjelesne i mentalne podatke svih muškaraca u Švedskoj (1,2 milijuna), rođenih između 1950. i 1976. godine, koji su im izmjereni u 18. godini prilikom novačenja za obaveznu vojnu službu.

Znanstvenici su isto tako uzeli u obzir njihove genetske podatke i obiteljski utjecaj, te osobito uspoređivali braću i blizance. Podatke iz 18. godine usporedili su s kasnijim "uspjehom" u životu, uključujući i razinu obrazovanja.

Rezultati su pokazali snažnu vezu između kardiovaskularnog zdravlja i intelektualnih sposobnosti, ali ne i vezu između snažnih mišića i inteligencije. Rezultati također sugeriraju da pozitivna promjena u tjelesnim aktivnostima dovodi do pozitivne promjene u kognitivnim sposobnostima kod tinejdžera.

"Tinejdžeri stari između 15 i 18 godina s dobrim tjelesnim pokazateljima imali su znatno bolje rezultate na testovima inteligencije", navode švedski znanstvenici.

Studija međutim ne odgovara na ključno pitanje: jesu li aktivniji dječaci zbog toga pametniji, ili se pametniji dječaci više bave tjelesnim aktivnostima?