U svom životu uvijek se borio protiv nepravde i za ljubav prema bližnjem. Iscrpljen pokorom i poslovima, umro je 6. prosinca 327. godine te je pokopan u Miri gdje se i danas nalazi sarkofag u kojem je nekoć bilo položeno njegovo tijelo. Nakon što su Turci osvojili njegovu domovinu, tijelo mu je preneseno u talijanski grad Bari gdje se i danas nalaze njegove relikvije.

Spomendan mu je 6. prosinca, a posebno mu se raduju djeca čiji je zaštitnik jer ujutro, na današnji dan, on donosi slatkiše i darove i ostavlja ih u čizmicama koje smo očistili i ostavili na prozoru. Djeca koja su cijelu godinu bila dobra, dobit će samo darove, dok će kod onih koji možda nisu slušali mamu i tatu, zastati i Krampus, koji prati Svetog Nikolu i djeci ostavlja šibe. Osim djece, Nikola je zaštitnik pomoraca, djevojaka, siromaha, studenata, farmaceuta, pekara, ribara, zatvorenika, trgovaca, putnika, otoka Sicilije, pariškog sveučilišta i mnogih gradova širom svijeta.

Prema kršćanskoj mitologiji, u blizini roditeljske kuće sv. Nikole živio je bogat čovjek koji je izgubio carsku službu i sav imetak. Imao je tri kćeri, ali ih nije mogao udati, pa ih je odlučio prostituirati kako bi se prehranili. One su molile za spas svoje časti i poštenja. Sveti Nikola je nekako doznao za tu odluku pa je uzeo vrećicu i napunio je dukatima, umotao u platno i potajno ubacio dukate kroz prozor. Kad je otac shvatio da ima dovoljno novaca da uda jednu kćer, to je i napravio, a potom se isti slučaj dogodio i drugi put. Zbog toga je sveti Nikola ujedno i zaštitnik prostitutki.

Otac je slutio da će se njegov dobročinitelj pobrinuti i za treću kćer pa kako bi saznao tko je on, čekao je skriven kod prozora. Nikola je to shvatio pa je ovoga puta odlučio ubaciti novac kroz dimnjak. Kad je ubacivao novac kroz dimnjak za najmlađu kćer, budući da su se na ognjištu sušile čarape, upali su ravno u njih. Tako se objašnjava porijeklo darivanja u čarapama iznad kamina, prisutno prvenstveno u SAD-u, gdje je sv. Nikola inkarniran u Santa Clausa, koji daruje za Božić.

U Europi, prikaz sv. Nikole ostao je vjeran biskupu, i slavi se za njegov spomendan. U Engleskoj je Saint Nicholas, u Njemačkoj Sinterklaas, u Poljskoj Mikula. Naša tradicija darovanja u čizmici vezana je uz drugu legendu

Ali, godine su prolazile i Nikola je bivao sve stariji. Više na svoj imendan nije mogao ići u selo i donositi igračke, a mame nisu htjele da im djeca budu tužna ako ujutro nađu praznu čizmicu. I zato je svaka mama u tom malom selu stavila u čizmicu ono što je našla u kući. Kako su bili siromašni, to su bile jabuke, orasi, bomboni zamotani u šarene papiriće. A djeca su se probudila i bila sretna jer su već imala dovoljno igračaka i slatko ih je razveselilo.