Blitva (lat. Beta), je biljka povrtlarica iz roda dvogodišnjih
biljaka, trajnica iz porodice Amaranthaceae.
Latinsko ime roda Beta, potječe još od starih Rimljana koji su je
upravo tako i nazivali.
Dolazi nam s obala Sredozemnog, Jadranskog i Kaspijskog mora, a
koje vrste blitve poznajete?
Uzgaja se zbog ukusnoga hranjivoga, duguljasta i ovalno zelena ili srebrnastozelena lišća.
Uspijeva u hladnom i u umjereno toplom i u vrućem podneblju jer se lako prilagođava različitim klimatskim uvjetima.
Unatoč tome blitva je kod nas, kako u vrtu tako i u kuhinji, još uvijek najčešća u jadranskom području.
Mlada blitva ima manje i nježnije listove dok ona starija ima i možda najveće listove među svim lisnatim povrtlaricama.
Sve vrste blitve imaju malu energetsku vrijednost: u100 grama jestivog dijela blitve ima samo 59 kJ ili 14 kcal, ali to uspješno nadoknađuje visokim sadržajem vitamina C i karotina (provitamin A) i obiljem mineralnih soli. U blitvi ima 12,31% suhe tvari, od čega 4,83% ugljikohidrata; 2,0% proteina; 3,44% celuloze; 0,42% biljnih ulja i 1,62% mineralnih sastojaka. Idealna je u dijetama za mršavljenje – jedna šalica kuhane blitve sadrži 35 kCal. Preporučuje se trudnicama zbog obilja folne kiseline – pola šalice sadrži 50 do 90 mikrograma.
Vrste blitve su svi kultivari s dugim i širokim, mesnatim, bijelim lisnim peteljkama te valovitim ili mjehurastim plojkama, te kultivari kraćih i tanjih, zelenih peteljki, glatkih ili malo valovitih plojki, a tu spadaju i kultivari crvenih peteljki nazivaju i rabarbarasta blitva.
Vrste blitve mogu se svrstati u dvije osnovne
skupine.
Kod nas se uzgaja rebrasta blitva, a najpoznatije su sorte
srebrnolisna i lukulus.
Dakle, razlikujemo dvije glavne vrste blitve, lisnatu, koja razvija rozetu krupnog, širokog i mesnatog lišća i takozvanu rebrastu, koja ima jako razvijenu, sočnu i mesnatu stabljiku, odnosno peteljku, žute, zelene ili crvene boje. Mlada blitva je uvijek puno ukusnija od one starije.
Čitaj, prati i komentiraj naše priče i na našoj Facebook stranici Život i stil!
