Nakon poznatijeg razdoblja pod utjecajem Prokofjeva i Stravinskog, Šostakovič prelazi na modernizam i stvara ruski valcer. Najpoznatija je 2. simfonija i opera Nos. Taj stil obuhvaćao je razdoblja od neoklasicizma (s izraženim Stravinskijevskim utjecajem) pa do postromantizma (s jasnim Mahlerovskim utjecajem). 

Njegova tonalitetnost često je uključivala korištenje modalnosti i nekih neoklasicističkih harmonija à la Hindemith i Prokofjev.  U svojoj glazbi, prepunoj snažnih kontrasta, koje je Šostakovič koristio za ruski valcer, nalazimo i elemente groteske, a osobito se ponosio svojom orkestracijom koja je uvijek čista i dobro osmišljena. 

Najuspješnija su djela ovog glazbenika su najčešće  njegovih petnaest simfonija i isto toliko gudačkih kvarteta. Ostala djela uključuju opere, šest solističkih koncerata i zapažena ostvarenja na polju filmske glazbe iz kojih je i nastao ruski valcer.