Postoje priče koje se ponavljaju i ponavljaju sve dok ih ne prihvatimo kao provjerenu činjenicu. Tako primjerice vjerujemo da je Marco Polo rođen na Korčuli, a Bijela kuća u Washingtonu izgrađena od bračkog bijelog kamena, iako ni za jedno ne postoje čvrsti dokazi.
Ovdje spada i preporuka da je plivanje preporučena aktivnost za osobe koje imaju problema s kralježnicom. I to za širok spektar bolesti kralježnice. Fizioterapeuti preporučuju, liječnici preporučuju, ostali stručnjaci uključeni u proces liječenja preporučuju - plivanje.
Ako svi preporučuju, onda mora biti točno. Ili baš i ne? Umjesto odgovora idemo razmisliti. Smatram da je uvijek bolje razmisliti i istraživati nego se zadovoljiti jednostavnim odgovorom.
Svaki put kada bih pitao zašto je plivanje najbolji izbor, dobio bih uglavnom jedan od ova tri odgovora:
Sila uzgona djeluje rasteretno na cijelo
tijelo
Zašto je to dobro? Astronauti provedu prilično vremena u
bestežinskom stanju i vrate se s osteopenijom i osteporozom. A
bili su besprijekornog zdravlja, kriteriji su u tom poslu strogi.
Kako onda rasteretno djelovanje koristi običnom bolesnom čovjeku?
I kako mu to pomaže da bude funkcionalniji u stvarnim uvjetima
(izvan vode)? To su sasvim drugi uvjeti, i u njima moramo
funkcionirati.
Kod plivanja je uključeno cijelo tijelo
Zar ta tvrdnja ne vrijedi zapravo za cijeli niz aktivnosti?
Postoje li aktivnosti koje uključuju cijelo tijelo, a doprinose
zdravlju kralježnice na više razina nego plivanje? Jednom
savladana tehnika plivanja znači ubuduće beskonačno mehaničko
ponavljanje istih pokreta, a tijelo i um za razvoj trebaju
varijabilnost.
Voda pruža otpor tijekom plivačkih pokreta (vježbe s
otporom)
Opet, zar ne postoji cijeli niz “kopnenih” aktivnosti kod kojih
možemo primjenjivati opterećenje? Štoviše, možemo ga dozirati i
prilagođavati zdravstvenom stanju i ciljevima rehabilitacije.
Ostali odgovori spadaju u opće pozitivne utjecaje na zdravlje (bolji san, redukcija stresa, itd.) pa se već izlazi iz konteksta zašto je plivanje preporuka za bolesti kralježnice.
(Foto: Shutterstock)
Prije nego razmotrimo ostale mogućnosti, osvrnut ću se na tri najčešća stila plivanja. To su prsno plivanje (još ga zovemo "ženski stil"), kraul (od eng. crawl, zovemo ga "muški stil") i leđno plivanje (pretpostavljam da je uniseks). Bez da ulazim duboko u razloge, kao fizioterapeut dobronamjerno dajem savjet da se prvi stil (prsno plivanje) zapravo treba izbjegavati kod određenih bolesti kralježnice.
Kao što sam ranije napisao, postoji cijeli niz rekreativnih i sportskih aktivnosti kojima možemo unaprijediti zdravlje kralježnice. I više od zdravlja kralježnice, štoviše ne možemo niti trebamo djelovati izolirano samo na kralježnicu, već na zdravlje u cjelini. Kod izbora trebali bismo postaviti nekoliko pitanja:
Je li ta aktivnost meni dovoljno zanimljiva da bih se
njome kontinuirano bavio/la?
Ako je odgovor negativan, koliko ima smisla baviti se nečime
preko volje, samo zato jer je netko to preporučio? Slažete li se
da je unutrašnja motivacija vrlo važna za kontinuirani rad na
sebi?
Kolike su mogućnosti za razvoj?
Bavite li se plesom ili borilačkim vještinama, nakon godina
provedenih u tim aktivnostima imate još toliko prostora za razvoj
da vam jedan život nije dovoljan. A plivanje? Hmmm…
Koliko mi ono što razvijam kroz tu aktivnost koristi u
stvarnom životu?
Razvija li propriocepciju? Unaprjeđuje li učinkovitost pokreta i
kretanje u cjelini? Razvija li stabilnost? Razvija li statičku i
dinamičku ravnotežu? Razvija li koordinaciju? Razvija li osjećaj
za vlastito tijelo? Razvija li kognitivne sposobnosti?
To je moje razmišljanje, a bit će mi drago čuti i vaše.
