Beba Vinice Mabansag, koja je rođena u Dr. Jose Fabella Memorial bolnici u Tondu u Manili 15. studenoga, osammilijarditi je stanovnik zemlje, javljaju tamošnji mediji.
"Upravo smo svjedočili osammilijarditoj bebi na svijetu na Filipinima. Njeno rođenje čekali smo oko dva sata, stigli smo u 23 sata, a beba je rođena u 1:29 ujutro, normalnim porodom", kazao je dr. Romeo Bituin, glavni liječnik bolnice.
Najstariji fosili prvih poznatih ljudi stari su 2,8 milijuna godina i pronađeni su u istočnoj Africi. No sve do kraja 19 stoljeća procjene broja stanovnika Zemlje bile su krajnje nepouzdane.
Otprije znamo da su naši preci bili lovci-sakupljači koji su imali manje djece u usporedbi s kasnijom populacijom da bi zadržali svoj nomadski način života.
Usto je i naseljenost bila rijetka s obzirom na to da su lovci-sakupljači trebali mnogo prostora da se prehrane, otprilike deset četvornih kilometara po osobi, tvrdi Herve Le Bras, znanstvenik s francuskog Instituta za demografska istraživanja (INED). On kaže da je broj stanovnika rastao i tada, ali vrlo, vrlo sporo.
Prvi baby boom
Prvi poznati skok u broju stanovnika zbio se pojavom poljoprivrede u neolitiku, oko 10.000 godina prije nove ere. S poljoprivredom su se razvili i sjedilački način života i mogućnost skladištenja hrane, što je dovelo do rasta prirodnog priraštaja.
"Majke su mogle dojenčad hraniti kašom što je ubrzalo proces odvikavanja od prsa i skratilo vrijeme između porođaja. Drugim riječima, žene su mogle imati više djece", objasnio je Le Bras.
Razvoj trajnih naselja donio je i određene rizike. Pripitomljavanje životinja ljude je dovelo u kontakt s novim smrtonosnim bolestima.
Posebno je visoka bila smrtnost među djecom. Trećina ih je umirala prije prvog rođendana, a još trećina prije osamnaestog. "Smrtnost je bila golema, ali je istodobno baby boom bio kontinuiran", rekao je Eric Crubezy, antropolog na sveučilištu u Toulouseu.
Sa šest milijuna stanovnika, koliko ih je bilo u to doba, globalna je populacija narasla do 100 milijuna oko 2000. godine prije nove ere i zatim na 250 milijuna u prvome stoljeću.
Crna smrt
Rast broja stanovnika iznenada je zaustavila kuga u srednjem vijeku. Pandemija koja je krenula iz srednje Azije, s područja današnjeg Kazahstana, stigla je u Europu 1346. brodovima koji su prevozili robu s Crnog mora.
U samo osam godina izbrisala je 60 posto populacije Europe, Bliskog istoka i sjeverne Afrike. Globalan broj stanovnika zbog crne je smrti pao s 429 milijuna 1300. godine na 374 milijuna sto godina kasnije.
I ostali događaji, poput Justinijanove kuge, koja je harala Sredozemljem od 541. do 767. godine te ratova u ranome srednjem vijeku na zapadu Europe rezultirali su privremenim padom broja Zemljana.
Osam milijardi, ključan razvoj cjepiva
Eksplozija broja stanovnika započela je u 19. stoljeća, uvelike zbog razvoja medicine i industrijalizacije poljoprivrede koja je unaprijedila globalne zalihe hrane.
Od 1800. broj stanovnika na Zemlji narastao je osam puta, s milijarde na osam milijardi.
Crubezy smatra da je ključan bio razvoj cjepiva, posebno protiv velikih boginja, što je iskorijenilo jednog od najvećih svjetskih ubojica.
Sedamdesete i osamdesete godine prošlog stoljeća donijele su još jednu malu revoluciju u obliku liječenja srčanih bolesti, što je pridonijelo smanjenju smrtnosti osoba starijih od 60 godina.
