Prošlo je više od 30 godina od kada je svijet zabranio kemikalije koje oštećuju zaštitni ozonski omotač Zemlje i istovremeno pokreću zabrinjavajuće promjene u cirkulaciji atmosfere na Južnoj polutki.
Sada, novo istraživanje objavljeno ovoga tjedna u časopisu Nature, otkriva da su te promjene sada 'pauzirane', pa čak i popravljene, zahvaljujući Montrealskomu protokolu - međunarodnom ugovoru koji je uspješno ukinuo uporabu kemikalija koje oštećuju ozon.
"Ova studija dodaje još više dokaza koji pokazuju visoku učinkovitost Montrealskoga protokola. Sporazum nije samo potaknuo zacjeljivanje ozonskoga omotača, već je i pokrenuo nedavne promjene u obrascima cirkulacije zraka na Južnoj hemisferi“, izjavila je vodeća autorica Antara Banerjee, stručna suradnica CIRES-a na Sveučilištu Colorado Boulder, koja radi u Odjelu za kemijske znanosti Državne uprave za oceane i atmosferu (NOAA).
Trendovi cirkulacije povezani s vremenskim promjenama
Ozonska rupa, otkrivena 1985. godine, formira se svakoga proljeća u atmosferi visoko iznad Antarktika. Trošenje ozona hladi zrak, pojačavajući vjetrove polarnoga vrtloga i utječući na vjetrove sve do najnižega sloja Zemljine atmosfere. Konačno, oštećenje ozonskoga omotača pomaknulo je mlaznu struju srednje jačine i suha područja na rubu tropa prema Južnom polu.
Prethodne studije povezivale su ove trendove cirkulacije s vremenskim promjenama na Južnoj hemisferi, osobito s padalinama nad Južnom Amerikom, Istočnom Afrikom i Australijom, te s promjenama u oceanskim strujama i slanosti.
Montrealskim protokolom iz 1987. godine ukinuta je proizvodnja tvari koje uništavaju ozon, poput klorofluorovodika (CFC). Počevši oko 2000. godine, koncentracije tih kemikalija u stratosferi počele su padati i ozonska rupa počela se oporavljati.
Oporavak ozona zapravo pokreće ove promjene
U ovoj studiji, Banerjee i suautori pokazali su da je oko 2000. godine cirkulacija Južne hemisfere također prestala širiti se prema polovima, što slobodno možemo nazvati stankom ili čak blagim preokretom u ranijim trendovima.
"Izazov u ovoj studiji bio je dokazivanje naše hipoteze da oporavak ozona zapravo pokreće ove promjene u atmosferskoj cirkulaciji i to nije samo slučajnost", rekla je Banerjee.
Da bi to učinili, istraživači su koristili dvostupanjsku statističku tehniku koja se naziva detekcija i atribucija - otkrivanje je li određeni obrazac opaženih promjena vjetra samo zbog prirodne varijabilnosti i, ako je tako, mogu li se promjene pripisati ljudskim čimbenicima, kao što su emisije kemikalija koje oštećuju ozon te CO2.
Dokazano je ono što su znanstvenici odavno predviđali
Uz pomoć računalnih simulacija, istraživači su prvo utvrdili da se primijećena stanka u trendovima cirkulacije ne može objasniti samo prirodnim pomacima vjetra. Zatim su izolirali učinke ozona i stakleničkih plinova.
Simulacije su pokazale da, iako su povećane emisije CO2 nastavile povećavati cirkulaciju prema polovima (uključujući mlaznu struju), samo promjene ozona mogu objasniti stanku u trendovima cirkulacije. Prije 2000. godine, iscrpljivanje ozona i porast razine CO2 gurnuli su cirkulaciju blizu površine prema polovima. Od 2000. godine, CO2 nastavlja gurati ovu cirkulaciju u smjeru polova, uravnotežujući suprotni učinak trošenja ozona.
"Prepoznavanje pauziranja cirkulacijskih trendova u stvarnome svijetu po prvi put potvrđuje ono što je znanstvena zajednica koja proučava ozon odavno predviđala u teoriji", rekao je John Fyfe, znanstvenik iz Kanade i jedan od suautora studije.
Ozonska rupa bi mogla zacijeljeti do 2030. godine?!
Budući da se ozonski oporavak i razina CO2 nastavljaju povećavati, budućnost je manje sigurna, uključujući one regije Južne hemisfere na čije vrijeme utječe mlazna struja i one na rubu suhih područja.
"To nazivamo stankom jer se trendovi cirkulacije prema polovima mogu nastaviti, ostati na mjestu ili obrnuti", objasnila je Banerjee. "To je svojevrsni rat među suprotstavljenim učincima obnavljanja ozona i rastućih stakleničkih plinova koji će odrediti buduće trendove."
Međutim, izvješće Ujedinjenih naroda iz 2018. godine sugerira da bi ta nesretna rupa u ozonskom omotaču mogla potpuno zacijeljeti do 2060-ih, a u nekim dijelovima svijeta to bi moglo biti već do 2030. godine, prenosi Good News.
Ispričajte nam svoju pozitivnu priču i rado ćemo je objaviti i podijeliti sa stotinama tisuća naših čitatelja. Svoje priče nam šaljite na mail vijesti@portal.net.hr ili nam jednostavno pišite na Facebooku. Zajedno smo u ovome.
