Medicinska sestra na palijativnoj skrbi otkrila je pet razloga za kojima najviše žale umirući pacijenti. Predana sestra provela je godine svog života gledajući pacijente tijekom posljednjih 12 tjedana njihovog života i napisala je knjigu: Žaljenja kod umiranja.
Žao mi što nisam slijedio snove
Ljudi u suton života najčešće žale što nisu imali hrabrosti živjeti život vjeran sebi, a ne život kakav su drugi očekivali. "Ovo je bilo najčešće žaljenje od svih. Većina ljudi nije ispoštovala ni pola svojih snova i morali su umrijeti znajući da je to zbog izbora koje su napravili ili nisu napravili.", kaže i dodaje: “Zdravlje donosi slobodu koju malo tko shvaća, sve dok je više nemaju.”
Volio bih da nisam toliko radio
Putem ovih 12 faza izgaranja koje su razvili psiholozi Herbert Freudenberger i Gail North, otkrit ćete jeste li trenutno u kojoj te ćete prepoznali kako one utječu na vaše zdravlje. Nakon što odredite slobodno vrijeme za sebe, napravite popis svih zadataka koje trebate obaviti i odlučiti koji su neophodni, a koji se mogu odgoditi za kasnije. Možete zatražiti pomoć obitelji ili prijatelja, radnih kolega, a postoji i mnogo drugih načina za pronalaženje pomoći u svakodnevnim zadacima poput čišćenja po kući i slično.
Prema riječima medicinske sestre, ovo je žaljenje bilo najčešće kod muških pacijenata: "Svi muškarci koje sam njegovala duboko su žalili što su toliki dio života proveli u žrvnju posla, boreći se za egzistenciju." Bilo da je vrijeme provedeno s obitelji, u hobijima, opuštanju, pred kraj života mnogima je žao što su to žrtvovali kako bi zaradili više.
Volio bih da sam imao hrabrosti izraziti svoje osjećaje
Mnogima je žao što nisu otvorenije izražavali što osjećaju. “Kao rezultat toga, zadovoljili su se osrednjim životom i nikada nisu postali ono što su doista mogli postati. Mnogi su razvili bolesti povezane s gorčinom i ogorčenošću koju su nosili kao rezultat."
Volio bih da sam ostao u kontaktu sa svojim prijateljima
“Mnogi su postali toliko zaokupljeni vlastitim životima da su tijekom godina dopustili da im prijateljstva usahnu", napisala je medicinska sestra. "Bilo je mnogo dubokog žaljenja zbog toga što prijateljstvima nismo posvetili vremena i truda koje zaslužuju. Svima nedostaju prijatelji kad umiru."
Volio bih da sam si dopustio biti sretniji
Ovo zvuči jednostavno kao jednostavan zadatak, ali je, očito, 'iznenađujuće uobičajeno', što je zapravo prilično tužno kada razmislite o tome. "Strah od promjene tjerao ih je da se pretvaraju pred drugima, a i pred samima sobom, da su zadovoljni, kad su duboko u sebi žudjeli da se dobro nasmiju i opet imaju gluposti u svom životu.", zaključuje sestra.
