Zbog ubrzanog tempa života i prekobrojnih obveza prečesto zanemarujemo dječju potrebu za igrom i maženjem, a ona je ključ za njihov emotivni razvoj.
Mama, mama, idemo slagati kocke!, zavikala je četverogodišnja Mila baš dok je mama počela guliti tek skuhane krumpire. – Ne sada, dušo, moram skuhati ručak. Poslije ćemo se igrati! – obećala je mama preko ramena. Dovršila je ručak, potom Milu spremila na spavanje... Kocke više nitko nije spominjao. Primjer je to česte situacije u kojoj zbog životnog tempa i prekobrojnih obveza zanemarujemo dječju potrebu za igrom, pažnjom i maženjem. A ne bismo trebali.
Za razliku od želje, kojoj iz pedagoških razloga ne treba svaki put udovoljiti, dječju potrebu za igrom, nježnošću i maženjem iznimno je važno zadovoljiti jer je to zadovoljenje ključno u razvoju djeteta u normalnu, psihički zrelu osobu, upozorava Tatjana Gjurković, psihologinja iz centra Proventus.
arti-201101260036006Ondje s Jelenom Vrsaljko, psihoterapeutkinjom i socijalnom radnicom, održava radionice “U ritmu djeteta” na kojima se poučava kako prepoznati potrebe svoga djeteta, razlikovati ih od želja te razvijati roditeljski odnos ljubavlju i razumijevanjem, a ne pravilima i predrasudama.
'Potrebu djeteta važno je zadovoljiti, makar s odgodom. Primjerice, završimo ručak i predložimo: a sad slažimo kocke. Ako djetetu kažemo da pričeka i da ćemo se poslije zajedno poigrati, i tako doista svaki put postupimo, postići ćemo zajednički ritam razumijevanja i ono će naučiti odgoditi potrebu,' objašnjava T. Gjurković. To će pridonijeti stabilnoj strukturi ličnosti u kasnijoj djetetovoj životnoj dobi, dodaje, jer sada ga odgajamo za zrelu osobu budućnosti koja može ostvariti kvalitetne odnose s bliskim osobama u životu. S druge strane, ako mališan ima već 50-ak Gormita, a želi ih još, to bi se moglo okvalificirati kao želja kojoj nije nužno udovoljiti. Potrebno je mnogo suptilnosti u svakoj, pa i naizgled banalnoj situaciji, da bismo procijenili osjećaje i potrebe svoga djeteta.
Cmizdrava curica Primjerice, na radionici je bila i mama čija bi se petogodišnjakinja rasplakala zbog svake sitnice, čim bi nešto poželjela, umjesto da jasno artikulira što želi. Mala je plačem dobivala sve.
Mama je morala osvijestiti da je osjetljiva na djevojčičinu tugu i potom u sljedećoj situaciji ostati pri svojim granicama, zatomiti osjećaj tuge znajući da će malena prestati plačem zahtijevati stvari i s vremenom naučiti čuti 'ne'. Odrasla osoba treba raditi na sebi, ako osvijestimo svoje osjećaje i misli, naučit ćemo reagirati na drukčiji način i postići nov, kvalitetniji obrazac ponašanja.
Na radionicama se koriste i videoisječci koje polaznici sami snime pa onda iz tih naizgled banalnih svakodnevnih situacija druženja s djecom zajedno sa stručnjacima iščitavaju kakvu su poruku prenijeli svojoj djeci i što iz nje proizlazi.
Vezani članci:
arti-201104060282006 arti-201103180144006
