"Bila sam trudna svega pet tjedana, kad sam se našla kako se naginjem nad WC školjku u kući roditelja svog supruga i tiho pokušavam povratiti ručak koji sam upravo pojela. Moja svekrva je samo kimnula glavom i rekla da je to ustvari dobar znak, da to samo znači da je moje tijelo sprmeno te da ima dovoljno hormona potrebnih da malenu zigotu čuvaju i štite. Moj me suprug odveo doma gdje sam popila malo soka od đumbira, a i, čula sam da se to jednostavno događa s vremena na vrijeme pa sam se tješila da ću uskoro ponovno moći jesti normalnu hranu. Vjerojatno.
Samo što se to nije dogodilo.
Što god sam probala, od đumbira, do soli, ledene vode, proteina, flastera za smanjenje mučnine, narukvice s blagim elektrošokerima koja me koštala više od 100 dolara, ništa nije upalilo. Povraćala sam sve dok se nisam osjećala kao da mi je netko potpuno iscijedio želudac. Ako sam bila pri svijesti, povraćala sam.
'Izgubila sam otprilike deset posto vlastite težine, a lice mi je bilo u potpunosti isušeno'
To mi je bila prva trudnoća i kod ginekologa sam bila naručena tek za nekoliko tjedana, stoga, kad sam ga nazvala i tražila pomoć, rekao mi je da odem na hitnu pomoć. Kad sam počela osjećati da bih doslovno mogla umrijeti, nekako sam se odvukla na hitnu, a nakon višesatnog čekanja i dalje nisam bila 'prioritetan pacijent'. Zatim su mi napravili testove krvi, zaključili da sam opasno dehidrirana, dali mi infuziju te me poslali kući, uz poruku da se "jutarnje mučnine događaju i da to samo znači da je dijete zdravo!" Sve to uz dozu suosjećanja na licima...
I onda bih se na dan ili dva ponovno osjećala kao čovjek, no, infuzija bi izgubila učinak, a ja bih se ponovno našla na hitnoj. I opet bih čekala i po nekoliko sati da bi mi mogli dati još malo infuzije te me lažno zabrinutim pogledima poslati kući bez ikakva dugotrajnog rješenja. To se ponavljalo nekoliko puta, sve dok napokon nije stigao dan kad sam bila naručena kod ginekologa. Dotad sam izgubila otprilike 10 posto svoje težine, sva mi je odjeća bila prevelika, a oči su mi bile uvučene u potpuno isušeno lice.
Moja je nova liječnica bila iznimno skeptična. Je li mi stvarno toliko loše zbog mučnina? Pretjerujem li kojim slučajem? Možda bih trebala pokušati pojesti nešto čim ujutro ustanem iz kreveta. Možda tvrde bombone. Ili krekere. Jesam li probala sa sokom od đumbira? Da sam imala imalo energije, vjerojatno bih vrisnula, ali sve što sam mogla napraviti jest nastaviti se vuči uokolo dok je moj suprug pokušao objasniti liječnici da sam dosad isprobala sve načine i sredstva, ali ništa ne pomaže. Nevoljko mi je prepisala tablete protiv jutarnje mučnine i poslala me kući.
'Dijagnosticirali su mi trudničku hiperemezu, od koje boluje i vojvotkinja Kate Middleton, a pogađa svega dva posto populacije'
Par se pomirio 2008., zaruke su objavili u studenom 2010., a godinu dana kasnije su se vjenčali. Danas su ponosni roditelji princa Georgea, princeze Charlotte i princa Louisa. William je u studenom 2016. pohvalio Kate zbog toga kako se nosi s roditeljstvom. "To je za mene osobno bila velika promjena. Jako sam sretan u podršci koju imam od Catherine. Ona je nevjerojatna majka i fantastična supruga", rekao je tada za Talk Vietnam.
Sljedećih sam nekoliko tjedana odlučila dati šansu njenim tabletama. Phenergan tablete su me barem uspavale, pa bih prespavala veću količinu dana, no čak niti kombinacija tih tableta i Zofrana nije uspjela učiniti mnogo po pitanju mog konstantnog povraćanja. Ponovno sam otišla na hitnu. Tog su puta liječnici u mom urinu pronašli nešto što se naziva ketoni - što znači da je moje tijelo koristilo vlastitu energiju u mnogo većim količinama nego što je to po život sigurno. Drugim riječima, ne, nisam pretjerivala što se mučnina tiće. Moje je tijelo tiho odbijalo sve što sam stavila u njega, sve zbog trudnoće. Liječnici su mi dijagnosticirali takozvanu trudničku hiperemezu (Hyperemesis Gravidarum), rijedak poremećaj koji pogađa svega dva posto čitave populacije. To je ista ona bolest od koje je Kate Middleton patila tijekom prve dvije, ali od koje pati i tijekom ove, treće trudnoće.
Sad, kad su me napokon shvatili ozbiljno, pustili su me na kućnu njegu, gdje sam redovito primala infuziju putem cijevčice koja ide kroz ruku. Rekli su mi da 24 sata na dan moram primati spomenutu infuziju i vitamine, a naučili su me kako da sama ubrizgam svaki od lijekova u spomenutu cijevčicu. Sad kad sam ga uzimala putem infuzije, Zofran je djelovao.
'Napokon sam imala liječnicu koja razumije moj problem i koja me shvaća ozbiljno'
Nakon nekoliko dana, iako sam još bila fizički slaba, napokon sam mogla barem prošetati stanom, naravno, vezana za stup na koji je bila privezana infuzija. Prošlo je još nekoliko dana, a ja sam napokon mogla pojesti sendvič od puretine i sira. Doduše, ništa više od toga. Kako bih se istuširala jednom tjedno bila mi je potrebna pomoć medicinske sestre koja nam je dolazila doma.
Iako mučnina i povraćanje nikad zapravo nisu u potpunosti nestali, nakon dvadesetog tjedna napokon su me skinuli s kućne infuzije. Prebacili su me zatim ponovno na tablete.
Nakon što sam tijekom te prve trudnoće prošla pravi pakao, odlučila sam se malo više informirati o ovoj bolesti i bila sam nekako spremnija za vrijeme kasnijih trudnoća. Tijekom svake sam sljedeće trudnoće, prvih tjedan dana u prvom tromjesečju, bila hospitalizirana, i ondje su me liječnici njegovali i liječili na ispravan način. Također, prilično sam sretna što moja ginekologinja (nova ginekologinja) razumije i zna da nisam tek previše dramatična, jer i sama pati od ovog poremećaja.
A bez te liječnice, koja je napokon prepoznala što se događa sa mnom, ni ja ni moje četvero djece danas ne bismo bili tu gdje jesmo."
Izvor: Redbook Magazine
