Mama Tara Wood na svojem je Facebook profilu podijelila zanimljivu priču o tome što joj se dogodilo jednog jutra. Priča zvuči kao niz nesretnih događaja i možda nećete vjerovati kako su svi istiniti, ali na kraju ćete shvatiti kako jesu i kako imaju odličnu poruku.
Niz nesretnih događaja
"Prošlu subotu psa je udario auto i morali su mu amputirati nogu. Druga stražnja noga bila mu je u poprilično lošem stanju pa smo mu svaki dan morali čistiti rane i previjati ih. Većinu vremena sam se brinula o njemu i plakala zbog njegovih ozljeda, umjesto da sam bila sretna što nije završio u ozbiljnijem stanju. Bio je ovo psihički i emocionalno težak tjedan, a onda je život odlučio ponovno pokazati kako se sve vratilo u naš nenormalni normalan život.
Mia me poljubila prije nego je izlazila iz kuće i odlazila na autobus, a onda se okrenula prema meni i rekla: 'Nešto čudno miriši'. I ja sam isto primijetila čudan miris. Smrdilo je kao da se zapalila plastika. Počela sam provjeravati stvari po kući. Provjerila sam toster – bio je u redu, otišla sam na kat provjeriti jesu li možda cure ostavile upaljene pegle ili uvijače za kosu i nisu. I tamo je sve bilo u redu.
Neugodan miris bio je sve jači i jači, ali ni jedan od naših protupožarnih alarma se nije upalio i nigdje nisam vidjela dim. Prepala sam se i probudila sam muža: 'Budi se. Nešto gori, a ne mogu shvatiti što. I svi ćemo umrijeti, bar mislim.' Nije mu bilo jasno što se događa, dok sam ja paničarila. Konačno se probudio i zajedno smo počeli istraživati. Krenula sam trčati iz sobe u sobu kao nadrogirani miš kad sam vidjela dim u igraćoj sobi. Tamo je sin Ronan igrao Nintendo Wii i nije ništa shvaćao ni primijetio da nešto smrdi. Pogledala sam gore i vidjela jednu čarapu kako visi s lustera i kako se topi.
'Isuse. Što je ovo? Zašto je uopće čarapa na lusteru? Zapalit će se kuća radi čarape!' Stala sam na stolicu i s jednom od lutki svoje kćeri skinula tu čarapu s lustera. Naravno, lutka sad više nema glavu jer je i ona izgorjela.
Uzela sam tabletu za smirenje i malo se smirila. Odlučila sam biti zahvalna što smo imali sreće. Uzela sam gutljaj kave kad sam čula glasić svoje kćerke Norah: 'Mama, Marigol je vani i drži malu vjevericu.' Ovo je bilo samo pet minuta nakon incidenta s čarapom. Bila sam u čudu, a Norah je nastavila: 'Tako je slatka. Uopće se ne boji. Marigol ju drži u rukama i ljubi ju. Dođi vidjeti.' I došla sam. Sve je bila istina. Marigol je držala vjevericu. Vjeverica se nije bojala jer je bila mrtva. Pitala sam kćer mogu li ja primiti vjevericu i zagrijati ju, a ona mi je odgovorila kako je vrijeme za spavanje i kako će ju utopliti te ju je stavila u svoju majicu. Na kraju mi je ipak dala jadnu vjevericu koju sam stavila u plastičnu vrećicu, a potom sam očistila Marigold.
Sve ovo se dogodilo prije 7:00 ujutro. I tako me život podsjeća da stvari uvijek mogu biti puno gore nego što mislite i zato samo nastavite raditi što već radite.
Dodatak: U redu je smijati se. To je najbolji lijek. Ne, čekajte. Tablete protiv smirenja su najbolji lijek.
Izvor: Huffington Post
