Većina vlasnika pasa reći će vam kako svoje ljubimce smatraju članovima obitelji, a u prilog im govore i istraživanja koja su pokazala kako su psi ponašanjem sličniji ljudima, više nego što mislimo. Za sve koji i dalje ne vjeruju znanosti, autor teksta, višegodišnji vlasnik psa, danas otac dvoipolgodišnjeg djeteta, iz vlastitog iskustva može potvrditi kako su naši najmlađi i psi, pogotovo štenci, identični. Evo i kako je došao do tog zaključka:
Kakica
Od djetetova dolaska u dom roditelji će biti fokusirani na dječju kakicu, promatrati koje je boje, konzistencije i mirisa jer se iz navedenog može puno toga iščitati, kad je zdravlje u pitanju. Ista stvar je i sa štencima, ali i odraslim psima. Svaki put kad se pas olakša, vlasnik će baciti oko na kakicu, a ako šetnju povjeri nekom drugom, prvo pitanje na povratku iz šetnje bit će 'kakvu je kakicu imao?'.
Slinjenje i žvakanje
Poput psa kojeg sam odgajao od njegovih otprilike dva mjeseca, koji je žvakao sve, od cipela, tepiha, do dijelova namještaja, moj sin je također od dolaska u dom počeo sa slinjenjem i žvakanjem svega čega bi se dokopao. Olakšavao si je tako prilikom rasta zubića.
Bespotrebne igračke
Kod mene je prvo došao pas, kao neiskusan vlasnik otrčao sam u trgovinu opremom za kućne ljubimce, vrativši se iz iste s hrpom igračaka, najskupljih. Za Đurinog života (pas) nakupilo se tih igračaka 'pun vagon' , kao što je danas soba mog klinca puna kockica, plišanaca, traktora, bagera, autića i tko zna čega sve ne. Poput Đure, koji se za života igrao s dvije-tri, od stotinu igračaka koje je imao, tako se i klinac danas igra s nekoliko njemu najdražih, dok ostale skupljaju prašinu.
Rutina i dosljednost
Rutina je, laički rečeno, svaka aktivnost koja se ponavlja dovoljno često, kako bi je netko usvojio. Hranjenje u točno određeno vrijeme, šetnje, pranje zubića, ruku, kupanje, sve su to aktivnosti koje ako ih dosljedno provodimo djeci postaju rutina. Ista je stvar i kod pasa, budete li dosljedni i uporni, trud će vam se isplatiti. Nažalost, kao i kod psa, pogriješite li i dijete usvoji neku ružnu rutinu, namučit ćete se da je ispravite.
Pohvala učinkovitija od batina
Kad je odgoj djece u pitanju, u našim krajevima nažalost još uvijek vrijedi stara narodna koja kaže kako je batina izašla iz raja. Dijete nikad nisam istukao, kao niti psa, ali za oboje iz iskustva mogu reći kako su bili sretni kad sam ih pohvalio za nešto dobro učinjeno.
Poslastice rade čuda
Priznajem, i klinac i pas uz pohvalu za nešto dobro učinjeno dobili su i neku konkretniju nagradicu, pas keksić, dječak sladoled ili čokoladicu. Prije djeteta imao sam psa, sve je bio spreman učiniti za poslasticu. Isto vrijedi za klinca, ali ne pretjerujte.
Vježbe nikad dosta
Da, niti ja nisam razumio kako to da vježbam s bebom, ali zato postoje stručnjaci, u mom slučaju stručnjakinje s Goljaka specijalizirane za djecu koja imaju problema s motoričkim smetnjama. Iako ih moje dijete nije imalo, na preporuku struke, redovito je dolazilo na vježbe, koje smo supruga i ja primjenjivali u praksi. Naučio sam tamo koliko je u najranijoj dobi važno vježbati, za pravilno držanje bebine kičme, sjedenje i slične radnje koje će, kod onih koji ne vježbaju, na naplatu doći prije ili poslije. Jednako tako važno - psi od najranije dobi traže vježbu, a od većine vlasnika dobit će je kroz igru.
Strah od odvajanja
Kod mnoge djece, srećom kod mojeg sina nije bilo tih problema, strah od odvajanja javlja se kad se roditelji požele malo odmoriti pa koriste usluge baka servisa ili kad jedan od roditelja mora otići na posao. Taman kad se naviknu, doći će nova, kod većine djece izuzetno stresna situacija, odlazak u vrtić. Tako se i psi susreću sa strahom od odvajanja, kada nakon dolaska u dom i života u raju uslijedi otrježnjenje pa skrbnik mora otići na posao. I kod djece i ljubimaca ništa ne treba raditi naglo, već na svaku promjenu dijete pripremati postupno. Kad dijete kreće u vrtić postoji tzv. privikavanje kad dijete prvi dan pola sata upoznaje novi prostor, pa drugi dan pola sata upoznaje igračke odnosno postupno se prilagođava na nova pravila, koja neka djeca usvoje odmah, a kod nekih traju mjesecima. I štene ima strah od odvajanja, kao i kod klinaca, na to da skrbnik mora na posao, a on će ostati sam, mora ga se učiti postupno.
Psi i djeca vole istraživati
Djeca i psi vole ići van, istraživati okolinu koja ih okružuje. Kako klinci vole parkove, kamione poput onih koji odvoze otpad, vatrogasnih, policijska i slična vozila, tako su i psima zanimljivi hidranti i grmovi na kojima su drugi psi ostavili svoje poruke.
Ponekad je frustrirajuće, ali isplati se
Smrdljive kakice, plač, bacanje po podu popraćeno dernjavom, nisu niti malo ugodni nijednom roditelju, kao što niti kakice po cijelom stanu, izgrizeni namještaj, valjanje u crkotinama i slične nepodopštine, koje psi priušte skrbnicima, nisu niti malo ugodne. Iako ćete možda na trenutak poželjeti da ih nema, već idući trenutak sjetit ćete se lijepih trenutaka. Tada će vam i nepodopštine koje su vam priuštili izmamiti osmijeh na lice.
Autor teksta: Mislav Nekić
POGLEDAJTE VIDEO Neobična superćelijska oluja kriva je za gromove u Zagrebu: Izazvali su podrhtavanje tla od 0,5 po Richteru
