Poliglotkinja s Lošinja je život posvetila učenju stranih jezika, upoznavanju različitih kultura te širenju pozitivnog obrazovnog napretka u društvu. Upravo je zbog poznavanja čak devet stranih jezika dobila zavidan posao u jednoj od europskih institucija.
Marija Ana Aladić je na intervjuu za posao pričala s poslodavcem na čak pet stranih jezika. Francuski je počela učiti s 12 godina, a danas živi u Belgiji i radi u europskoj instituciji, gdje svakodnevno priča na francuskom, španjolskom, engleskom i njemačkom jeziku.
Marija Ana nam je u razgovoru otkrila koje su prednosti poznavanja stranih jezika, koja je njihova važnost prilikom zapošljavanja te koji su načini najuspješnijeg usvajanja stranih jezika.
Net.hr: Poliglot ste i pričate devet jezika. Kada je počela Vaša ljubav prema stranim jezicima? S koliko godina ste dobili prvi rječnik i koji strani jezik ste prvo počeli učiti?
Aladić: Bilo je to tijekom jednog dugog toplog ljeta. Imala sam tada 12 godina. Sva druga djeca su se kupala, a ja sam molila roditelje da mi kupe Jutarnji list jer je tada izlazio rječnik francuskog jezika. U sjećanju mi je ostalo kako su se roditelji posebno začudili kada sam ih molila baš za francuski rječnik. Rekli su mi tada: ‘’Dijete drago, radije uči njemački, talijanski i engleski, trebat će ti radi turizma.“ Ja sam kao iz topa rekla da ću sa zadovoljstvom svladati sva četiri jezika. Tako je i bilo.
Net.hr: Pričaju li vam i roditelji strane jezike? Jesu li Vam oni prenijeli tu ljubav prema učenju stranih jezika?
Aladić: Moji roditelji pričaju mađarski, njemački i hrvatski. Zapravo sam odmalena promatrala roditelje kako se trude s našim gostima pričati na njihovim jezicima. Posebno me se dojmio taj njihov trud kako bi se gosti osjećali dobrodošli kod nas. Moj tata bi znao od šale nekada reći kako je naša obitelj kao multinacionalni koktel ili peterostruki mix, naime u našoj obitelji preci su bili Mađari, Poljaci, Česi, Nijemci i Hrvati.
Net.hr: Koja je Vaša procedura učenja stranih jezika? Na koji način ih učite? Koliko Vam je bilo potrebno vremena da naučite razumjeti i pričati njemački jezik?
Aladić: Nema tu neke velike mudrosti. Najvažnija je motivacija. Ako nema motivacije, nema ni napretka. Neke jezike poput francuskog sam učila u školi stranih jezika u Zagrebu, a poslije sam nastavila privatno kod profesorice francuskog Vide Delonge, koju ovim putem pohvaljujem. Ona me bila pripremila za ispit DELF. Neke jezike sam učila preko online satova u školi stranih jezika ili pomoću aplikacije Italki. Portugalski sam, primjerice, naučila uz pomoć jezičnog partnera. Moj jezični partner bio je tada student Pedro iz Brazila, koji me dva do tri puta tjedno učio portugalski, a ja sam s njim u zamjenu pričala engleski. Za tri mjeseca pričala sam s Pedrom portugalski. Njemački sam počela učiti još u srednjoj školi, a potom sam ga nastavila učiti u školi stranih jezika u Zagrebu (Sokrat i Polyglotte Institute, pohvala profesoru Mladenu). Kasnije sam ga usavršila radom na recepciji u Austriji. Tajna je vjerovati u sebe i ne sramiti se pričati jezik. Ljudi se često boje da će pogriješiti i osramotiti se pred izvornim govornicima i upravo ih taj perfekcionizam koči. Moj savjet je da treba što više pričati, čitati knjige, slušati glazbu, putovati. Potencijalni problem kod određene osnovnoškolske i srednjoškolske djece je što većina uči radi ocjena te učenje smatraju obavezom i zato ih možda strani jezici odbijaju. Tajna je učiniti učenje zabavnim (pohvala prof. Miji Ž. za kreativne satove španjolskog).
Net.hr: Jesu li svi Vaši poslovi bili povezani s poznavanjem stranih jezika? Znamo da ste dobili posao u jednoj europskoj instituciji upravo jer ste ih oduševili znanjem stranih jezika te ste imali intervju na pet stranih jezika. Kako je izgledao taj intervju?
Aladić: Zapravo je meni poznavanje jezika i pomoglo u pronalasku posla. Primjerice jedan od aspekata zbog kojeg sam dobila posao recepcionara u hotelu 4* u Austriji, a poslije i u elitnom dubrovačkom hotelu 5* je upravo bilo radi mojeg poznavanja stranih jezika. U Austriji sam najviše komunicirala s gostima na njemačkom, potom i na engleskom, francuskom, talijanskom, španjolskom, itd. Sljedeći, a ujedno i moj najdraži primjer kojeg se rado sjećam jest intervju 2018. godine s mojim tadašnjim poslodavcem iz jedne europske institucije koji se odvijao na engleskom, francuskom, španjolskom, portugalskom i njemačkom jeziku. Poslodavac bi mi postavio pitanje na jednom jeziku, ja bih krenula odgovarati na tom jeziku, nakon toga bi poslodavac nastavio sa sljedećim pitanjem na drugom jeziku, a ja bi odgovorila na trećemu, itd.
Net.hr: S koliko godina ste počeli učiti francuski, koji Vam je sad najvažniji jezik u životu jer živite i radite u Bruxellesu? Koliko se razlikuje belgijski francuski od izvornog francuskog jezika? Je li Vam stvarao određene poteškoće u razgovoru?
Aladić: Francuski sam počela neformalno učiti sama pri kraju osnovne škole, neko vrijeme sam ga učila u lošinjskoj školi Agora (pohvala Ondini) te za cijelo vrijeme trajanja mog studija u Zagrebu kod već spomenute profesorice Vide. Belgijski francuski i francuski francuski imaju određenih razlika i trebalo mi je neko vrijeme da se priviknem na belgijski francuski. Kako bih što bolje svladala belgijske idiome, moja svekrva mi je poklonila veoma simpatičnu knjigu s poznatim izrazima i idiomima. Zanimljiva razlika je, primjerice, u brojevima (npr. za 90 se u Francuskoj kaže "quatre-vingt-dix" , a u Belgiji ''nonante'') ili kako je prikazano na slici, u Francuskoj se za doručak kaže ''petit déjeuner'', a u Belgiji ''déjeuner'', dok ''déjeuner'' u Francuskoj znači već ručak.
Net.hr: Jeste li zadovoljni životom u Belgiji? Koje sve jezike koristite ondje u komunikaciji s obzirom na to da je multikulturalna država?
Aladić: Zadovoljna sam svojim životom u Belgiji. Zanimljiva mi je ta multikulturalnost Brisela. Prošećete li, primjerice, ulicom Rue Neuve ili po Schumanu, čut ćete sve moguće jezike, od talijanskog, poljskog, ukrajinskog, španjolskog, turskog, nizozemskog do arapskog, itd. Najviše mi se sviđa što se ta multikulturalnost može najbolje doživjeti posjetom restoranima i degustiranjem različitih kuhinja, od afričke, libanonske, vijetnamske, kineske pa do japanske i havajske kuhinje. Simpatično je uz degustaciju menija i progovoriti koju riječ na pokojem egzotičnom jeziku.
Net.hr: Koje sve jezike govorite, a koje od njih pričate tečno? Učite li trenutno još jedan novi i nalaze li se na Vašoj listi još neki koje biste htjeli naučiti?
Aladić: Uz moj materinski jezik hrvatski, govorim još i engleski, francuski, njemački, španjolski, talijanski, portugalski, ruski, nizozemski, a razumijem i poljski. Na poslu se najviše služim francuskim, engleskim i španjolskom. Trenutno usavršavam nizozemski i ruski. Sljedeći na listi je grčki, a moguće i arapski. Zapravo jezici su mi hobi.
Net.hr: Članica ste društva poliglota te se godišnje nalazite s ostalim poliglotima iz Europe. Što su Vam ta druženja donijela te kako inače izgleda jedan dan grupnog druženja? Održavate li možda neka natjecanja u poznavanju stranih jezika?
Aladić: Ukoliko ikada imate prilike, odite. Ta okupljanja poliglota su nešto nevjerojatno. Ljudi različitih kultura i nacija skupljaju se s jednim ciljem, a to je učenje stranih jezika, razmjena iskustava, ideja i tehnika učenja. To je ujedno i učenje o kulturi drugih. Program je takav da se istovremeno održava više predavanja pa sudionik može izabrati na koje predavanje i na kojem jeziku ga želi slušati. Neka su predavanja i radionice na više jezika. Zadnji dan se obično organizira multijezični koncert, a organizira se i predstavljanje različitih kuhinja, tako je svaki sudionik pozvan predstaviti svoju zemlju kroz nekakav tipičan proizvod i sl.
Net.hr: Imate li koju anegdotu za podijeliti?
Aladić: Da! Pazite što pričate jer nikada ne znate tko vas može razumjeti. Jedna zanimljiva situacija dogodila se mom tati u mladosti dok je pričao mađarski na Kvarneru i mislio je da ga nitko ne razumije te se zacrvenio kada se uvjerio u suprotno. Druga anegdota je ta da me se moj sadašnji zaručnik dojmio jer je pokazao želju da uči hrvatski. Sjećam se naših kava na kojima sam ga podučavala hrvatski, dok su ostali Belgijanci za okolnim stolovima zbunjeno nagađali o kojem se jeziku radi. Rezultat je došao sam po sebi i on danas lijepo govori hrvatski.
Net.hr: Što biste savjetovali našim čitateljima, koji je najjednostavniji način učenja jezika te na koji način će ga najbrže zapamtiti? Trebaju li koristiti određene tehnike?
Aladić: Svatko ima svoju metodu, a najvažnije je da se čovjek uz učenje jezika dobro zabavi. Moja metoda je totalno uključiti se u jezik koji učim. Osobno volim slušati glazbu na jeziku koji učim, a volim gledati i filmove. Naravno, u početku treba proučiti gramatiku, ali najefikasnije je odmah početi s učenjem svakodnevnih korisnih fraza, od narudžbe u restoranu, do snalaženja u dućanu, naučiti vokabular vezan uz putovanja te se zatim naučiti predstaviti i reći par stvari o sebi, naučiti postavljati pitanja, itd. Preporučila bih gledanje filmova na ciljnom jeziku (uz titlove na tom jeziku), slušanje glazbe, čitanje knjiga, korištenje aplikacija te vrlo bitna stavka, odlazak na putovanja. Simpatično je čak postaviti i mobitel na jeziku koji se uči.
Net.hr: Koristite li neku jezičnu aplikaciju za učenje jezika? Biste li rekli da je lakše učiti putem aplikacije ili na stari način, koristeći rječnike, gledajući filmove, serije i slušajući glazbu na određenom stranom jeziku?
Aladić: Postoje veoma zanimljive aplikacije kao Italki, Duolingo, tu su još i Memrise, Babbel, Rosetta Stone, itd. Sve te aplikacije omogućavaju pojedincu da organizira svoje vrijeme učenja jezika kada mu to najviše odgovara. Ja osobno preferiram uzeti online satove (jedan na jedan) preko Italkija u večernjim satima nakon posla. To me opušta.
Uvijek se uz aplikacije ili klasični tečaj preporuča i slušanje glazbe, gledanje zanimljivih reportaža, slušanje vijesti. Za one koji već imaju malo veći stupanj jezika moglo bi biti lijepo iskustvo otići u operu ili kazalište ili se pak okušati u razumijevanju recepata na ciljnom jeziku, a potom i u kulinarskom umijeću. Meni osobno je najdraži način vježbanja jezika tijekom mojih putovanja. Kad sam primjerice u Italiji, kavu naručujem na talijanskom, u Portugalu check-in radim na portugalskom, itd. Za mlade bi moglo biti zanimljivo otići na Erasmus program ili otići na studij u stranu zemlju.
Također je dobro znati da se u knjižarama mogu nabaviti kvalitetni rječnici, a postoji i sve više online rječnika koji bi mladima mogli biti zanimljivi. Na svakome je da izabere svoju metodu.
Net.hr: Smatrate li da poznavanje raznih stranih jezika uvelike pomaže pri zapošljavanju te da to može biti jedan od glavnih uvjeta da se poslodavac odluči zaposliti baš tog radnika?
Aladić: Stara izreka kaže: koliko jezika čovjek zna, toliko vrijedi. Jezici dakako igraju veliku ulogu u zapošljavanju. Međutim, poznavati jezik ne znači naučiti se samo usmeno i pismeno izražavati tim jezikom, poznavati jezik znači naučiti o kulturi i običajima drugih nacija, naučiti o njihovoj nacionalnoj kuhinji i specijalitetima, narodnim vjerovanjima, a u konačnici naučiti bolje shvati ljude s kojima se čovjek susreće, kako na poslu, tako i u privatnom životu. Ukratko, shvatiti bolje druge. Poznavanje jezika čovjeka podiže na jednu veću kulturnu i društvenu razinu, čovjek učeći jezike ne samo da stječe konkretno znanje, već stječe i nove prijatelje, a neki mogu pronaći i ljubav svog života, kao što je to bio moj slučaj.
