Vrtići su otvorili svoja vrata, a malena Karla Bartolić već treću godinu zaredom nije upisana. Njezini roditelji, Ivan i Bernarda jednostavno više nemaju odgovor na njezina učestala pitanja - zašto samo ona, od stotinjak djece iz zagrebačkog Jelkovca, nema svoje mjesto u gradskom vrtiću.
''Prve godine je bio problem što joj je falio jedan dan da navrši godinu dana, druge godine nije bilo mjesta u vrtiću. Bila je prva na listi u slučaju da netko odustane i sad evo treću godinu je problem što mi supruga ne radi'', razočarno komentira Karlin otac Ivan.
U iščekivanju mjesta u gradskom, izgubili su mjesto i u privatnom vrtiću pa se stvar dodatno zakomplicirala. Štoviše, Karlina majka uskoro bi trebala početi raditi, a baka servis baš i nije uvijek pri ruci. Proteklih godina, svakodnevni odlasci u sesvetski privatni vrtić nisu uvijek bili med i mlijeko, jer do njega imaju šet kilometara, a morali su plaćati i kartu.
Iako nas statistike uvjeravaju da mjesta u vrtićima još uvijek ima - čini se da Karla ipak nije jedina.
''Evo, zadnji slučaj koji smo imali je slučaj iz Slavonskog Broda gdje dijete nije upisano u vrtić zato što je jedan od roditelja druge nacionalnosti'', kaže nam Marija Sinković Bečić iz udruge 'Vrtić za sve.'
Kako izgleda kada apsurd upozna diskriminaciju očito najbolje znaju naši najmlađi, oni na kojima svijet treba ostati. U državi u kojoj više od 346 tisuća ljudi nema posao - teret se prebacuje i na njihove potomke jer djeca nezaposlenih roditelja gube svoje mjesto u vrtiću. Srećom, alternativa postoji - no samo za one koji si to mogu priuštiti. Ukoliko se odlučite za dadilju, računajte da ćete izdvojiti otprilike 3000 kuna, a čak približno 2000 kuna manje za privatni vrtić.
Nada Čindrak vlasnica je jednog od privatnog vrtića.
''Prvenstveno smatram da su prednosti privatnog vrtića to što formiramo skupinu s manjim brojem djece tako da se odgajatelj može posvetiti djetetu, a nudimo i dodatni program, onaj učenja jezika koji je uključen u cijenu'', kaže Nada.
Dječji osmijeh nema svoju cijenu, pa tako većina roditelja ne gleda u novčanik kada je u pitanju njihov nasljednik jer razlika u cijeni između privatnog i gradskog vrtića svodi se na 500 -600 kuna. Očajne roditelje više izluđuje to što u nekim vrtićima lista čekanja nije uvijek vjerodostojna. Konkretno, na opću žalost nacijem preko veze se ne upisuje samo na fakultete.
Vrtić - to prekrasno mjesto u kojem vaš princ ili princeza bezbrižno uživaju u igri s vršnjacima trebao bi biti mjesto nulte tolerancije na politiku i birokraciju. U svijetu u kojem žurimo odrasti, često zaboravimo da je zapravo najljepše - biti dijete!
