U Zagrebu je ZET od 1. srpnja ove godine uveo novu voznu kartu za autobuse i tramvaje i to po cijeni od 7 kuna, koja vrijedi 60 minuta. Bandićeva karta od 4 kune je dalje u opticaju, ta vrijedi pola sata, a ona od 15 kn vrijedi sat i pol.
Kako god, nekima je i to previše pa se švercaju. Neki to rade zbog nezadovoljstva uslugom (kašnjenje, neugodni vozači, loš vozni red), drugi zbog manjka novaca, treći jer novce osigurane za prijevoz žele potrošiti na neki, njima korisniji način.
Švercanje ne može biti izlika niti ga ne opravdavamo, no moramo priznati da smo dosad čuli urnebesne izlike, uglavnom mladih ljudi, koji zbog ovog ili onog razloga ne plaćaju kartu za javni prijevoz.
(Foto: Zeljko Lukunic/PIXSELL)
Evo samo nekih od njih:
- Glumili su da su stranci i da ne pričaju jezik: jedna nam je djevojka ispričala kako je kontrolorki počela pričati nešto na lošem francuskom kako bi se izvukla, kada ju je iznenada kontrolorka nazad na tečnom francuskom zamolila za isprave
- Glumili su da su gluhi: neki su čak naučili znakovni jezik gluhonijemih kako bi pokazali kako ne razumiju što to kontrolor želi od njih
- Neki su se nakrcali vrećicama pa im je to bila izlika, nisu imali slobodne ruke da 'cvikaju' kartu: jedna je djevojka imala pune ruke vrećica, a u šakama držala tortu. Kada joj je došao kontrolor, pustio ju je jer 'jadna' od silne prtljage nije mogla izvaditi kartu (koju naravno nije ni imala)
- Neki su glumili da pričaju na mobitel i da obavljaju 'važne' razgovore koji ne smiju biti prekinuti kontrolorovim upitom za kartom
- Neki su jednostavno priznali da nemaju 'para' ili da 'nisu odavde' pa nisu znali da se karta mora platiti
- 'Što više ne radi ona aplikacija na mobitelu?'
- Dali su kontroloru pokaz star 'sto godina' za koji su 'mislili da još uvijek vrijedi'
- Jednom je građaninu 'najveći hit' kada se svi bez karte naguraju u jedan dio tramvaja gdje kontrolora nema. 'Ja se uvijek uguram u sredinu među švercere pa nema šanse da kontrolor do sljedeće stanice dođe do mene', priznao nam je.
- Neki su čak pribjegli stiskanju kočnice, zaustavili tramvaj prisilno, da bi izašli van prije nego ih kontrolor uhvati
- Najčešća izlika: nakon prvotnog ignoriranja kontrolora mrtvo hladno kažu da nemaju kartu, a kad ih zatraže identifikacijsku ispravu, kažu da su izgubili novčanik i da je nemaju. Ako dotad ne pobjegnu iz tramvaja, najčešće kažu izmišljeno ime i prezime kontroloru...
- Gdje je aparat? Budući da se karta može poništiti samo kod prvih i zadnjih vrata, građani kažu da ne znaju gdje je treba poništiti. U zadnji tren...
- Karta se može kupiti i kod vozača pa građani, kada vide kontrolora, kažu da su baš krenuli kupiti kartu
- Katkada građani kažu da imaju samo krupne novčanice te da im vozač nije imao za vratiti. To je najčešće i istina, ne samo izlika...
>> Šaljite nam svoja iskustva sa slučajnim ili namjernim švercanjem u ZET-u, objavit ćemo ih, naravno - anonimno...
