Kada umre modna industrija u Hrvatskoj i nestane. Ne pojavljuje se nikakav David da je spasi. Ostave je da leži na podu, zajedno sa svim umjetnicima.
Znamo da vas nije briga za jednu modu, za jednu posebnu umjetnost koja žari srca svim modnim dizajnerima, stilistima, modnim fotografima i modelima i inspirira njihov život, toliko da navečer ne mogu zaspati jer su dobili ideju što će sljedeće stvarati. Ne mogu dočekati jutro da počnu raditi na svom kreativnom projektu pa kreću istog trena u neko doba noći realizirati svoje ideje jer inspiracija ne pita za vrijeme, ona dođe kad se ne nadaš premda to bilo i u četiri ujutro. Dok svi ljudi spavaju, umjetnici stvaraju.
Uzbuđenje traje toliko dugo da modni dizajneri nakon kreiranja kreacija ponovno jedva čekaju photoshoot, a zatim i modnu reviju kako bi predstavili svoj rad, ono zbog čega im srce brže kuca i mami osmijeh na lice jer nema ljepšeg od realizacije vlastite vizije i tog osjećaja ispunjenja. A zamislite tek kakav je osjećaj kad umjetnik otkrije da zna nešto napraviti/stvoriti što nije znao da može. To je neopisiva sreća kao i spoznaja da je stvoren za toliko toga te saznanje da će mu život biti ispunjen raznim novim izazovima jer će možda nakon nekog vremena stvoriti još nešto što je mislio da ne zna.
Krug posebnih ljudi
Nekada su se održavale modne revije, one najpoznatije, gdje su mnogi htjeli doći, ali nije svatko mogao dobiti pozivnicu i nazočiti tom posebnom događaju. Oduvijek se znalo da u modne krugove ne mogu ući svi, to su oni krugovi s posebnim ljudima, koje bi mnogi gledali izdaleka i divili im se. Modni dizajneri su se morali dokazati kako bi mogli predstaviti svoje kolekcije. Put do "pripadanja i priznavanja" je dug, a ako niste financijski potkovani, ne možete ništa ili možete vrlo malo jer ono što mnogi izvan te industrije ne znaju je to da modni dizajneri plaćaju tkanine koje su skupocjene, neki šiju sami, a neki plaćaju i krojače pa ako ste uspjeli dobiti pozivnicu za sudjelovanje na modnoj reviji, plaćate to sudjelovanje, čija cifra se dizala do brojke za dvije godine najskupljeg privatnog fakulteta u državi. Time se plaćaju i manekenke koje će nositi kreacije.
Na kraju si modni dizajneri postavljaju pitanje kako će preživjeti jer je velika sreća ako si mogu vratiti uloženi novac prodajom svojih kreacija. Žalosno je to što možemo vidjeti Hrvate koji će radije kupiti Zarine proizvode umjesto nekih odjevnih komada ili modnih dodataka hrvatskih dizajnera. Čini se kao da svi godinama žele biti isti, a ne posebne individue koje će na svoj način nositi hrvatske proizvode, istaknuti se i biti svoji. Zbog slabe ili nikakve potražnje na hrvatskom tržištu, mnogi dizajneri su morali staviti ključ u bravu i okrenuti se nekoj drugoj industriji slomljena srca.
Nestankom Cro A Portera i poznatih modnih časopisa koji su također organizirali modne evente, nestale su važne stavke modne industrije u Hrvatskoj. Bilo je divno svjedočiti tom nekom starom vremenu kada smo jedva čekali nove revije modnih dizajnera na Cro A Porteru. Fashion Incubator je pomagao mladim neafirmiranim modnim dizajnerima da se predstave i pobijede na natjecanju te ostvare mogućnost predstavljanja na CAP-u gdje je njihov brend mogla vidjeti veća klijentela, ali i cijela Hrvatska.
Cro A Porter 2015.
Bez stvaranja se ne živi
Moda nije sport pa - koga briga. A vjerujte, ima nas koje je briga jer svatko ima određene talente, neku misiju i svrhu u svom životu. Nitko nije birao kakav će se roditi pa nije ni pošteno da ijedan umjetnik ostane bez svog svijeta. Posebno je žalosno što su je ostavili da leži sa svim umjetnicima kao da je nebitna i godinama se ne pojavljuje nikakav spasitelj koji bi digao modnu industriju u Hrvatskoj na nekadašnju staru slavu ili uzdigao na još višu razinu.
Sljedeći put kada vidite neke unikatne proizvode i odjevne komade naših dizajnera, sjetite se koliko ljubavi, novca i vremena su uložili u taj proizvod i nemojte ih ostaviti da čekaju na policama ili vješalicama, da se prašina skuplja na njima, kupite ih i podarite im život jer je to ono što su dizajneri koji su ih s toliko srca stvarali, zapravo htjeli, da ih nosite s ponosom.
