Uz dolaske same kraljice i njezinih potomaka u Lijepu našu, na dvorskim stolovima nalazi se nekolicina hrvatskih proizvoda kojima su oduševljeni, a i sama povijest povezuje nas i Britance.
1.Iločki traminac
Ovo je izvrsno vino bilo službeno piće ne samo na vjenčanju
Harryja i Meghan te Williama i
Kate, nego i na samoj krunidbi kraljice
Elizabete II. 1953. godine kada se točio još od
1947. Radi se o kasnoj berbi i grožđu napadnutog plemenitom
plijesni s karakterističnim okusom koji se samo na određenim
lokacijama može dobiti.
Na engloskom dvoru prepoznali su ga još u 19. stoljeću. Traminac je izložen i u kraljičinoj vinoteci. Procjena cijene butelje danas je 7.500 eura.
Foto: Pixell/Davor Javorovic
2. Pelješki Dingač
Mateo Vicelić s Pelješca
odlučio je, kao vinar mlađe generacije, nastaviti prekinutu
obiteljsku tradiciju proizvodnje vina od loza starih i po
120 godina. Uz njega je kraljica Elizabeta II.
proslavila rođendan.
Vino je bilo preporučeno Berry Bros&Ruddu, ekskluzivnom dobavljaču vina za kraljevsku obitelj koji je u potrazi da dobrim vinom došao do vinarije Vicelić iz Pelješca. Ljudi koji su degustirali ovo vino napisali su niz pohvala koje su se mogle pronaći u uglednim medijima poput The Independenta, The Economista i Boston Globea.
Radi se o Dignaču s istoimene lokacije na Pelješcu. Master of vine, Martin Hudson, vino je opisao ovim riječima: "crveno vino punog tijela, od lokalnog grožđa plavac mali, jedno od mojih omiljenih iz našeg asortimana, robustan, zrele taninske strukture, prepun mirisa crne trešnje, pravi nalaz s prekrasne hrvatske kamene obale...".
Foto: Facebook
3. Pradjed Elizabete II. rođeni je
Osječanin
Četvrti dolazak princa Charlesa u Hrvatsku 2016.
godine obilježilo je njegovo oduševljenje slavonskom rakijom i
medom, kojeg je sa sobom ponio u Veliku Britaniju, te kobasicama.
No, njegov posjet Slavoniji nije bio slučajan i beznačajan. Povod
je bio jedan faktografski podatak koji se tiče
njegovog obiteljskog stabla.
Naime, radi se o pradjedu Elizabete II.: Franz Paul Karl Ludwig Alexander von Teck, rođeni je Osječanin, a svojom je ženidbom za sestričnu tadašnje poznate kraljice Viktorije, kraljevnu Mary Adelaide od Cambridgea, dospio u kraljevsku obitelj. Ženidba i nije bila najpodobnija situacija jer je rođen u tzv. morganatskom braku ili 'ljevorukom braku'- otac mu je bio plemić, a majka nije, što je rezultiralo time da je bio lišen plemićkih privilegija.
Franz i Mary po Europi su se skrivali od vjerovnika. Njihova kći Mary postala je zarućnica budućeg kralja Georgea V. kojemu je rodila Elizabetinog oca. Franz je sa 60 godia postao udovac, a život nije završio nimalo plemenito - umro je u Beču u nekom bordelu pa je njegovo tijelo potajice preneseno u London koji se službeno navodi kao mjesto njegove smrti.
Foto: National Portrait Gallery, London
4. Kristian Kreković (slikar)
Ovaj je slikar portretirao mnoge poznate ličnosti. Navodno je
1938. godine na zahtjev kraljice majke završio
na engleskom dvoru i naslikao njezin portret koji vjerojatno visi
još i danas u Buckinghamskoj palači, u dijelu
koji nije otvoren za javnost.
Vjeruje se da je rođen u okolici Modriče i da mu je obitelj porijeklom iz Like. Krajem Velikog rata otišao je na studij u Beč i Pariz. Otišavši u Peru ne bi li proučavao Inke, često se vraćao u Europu, pa je tako jednom prilikom završio na kraljevskom dvoru. 1981. španjolska kraljica Sophia otvorila je njegov muzej u Palma de Mallorci, četiri godine kasnije tamo i umire.
Foto: Wikimedia
5. Oscar Nemon (kipar)
U obitelji židovskog farmaceuta Mavra Nemona i njegove supruge
Eugenije Adler rođen je Osječanin Oscar Nemon
1906. godine. Unatoč nagovorima od strane svima poznatog Ivana
Meštrovića da odabere studij u Parizu, odluka je pala na
Beč.
Početkom Drugog svjetkog rata seli u Veliku Britaniju gdje stvara niz skulptura uvaženih pripadnika političke i društvene elite poput Margaret Tatcher i Winstona Churchilla, te pripadnike kraljevske obitelji - ovjekovječio je kraljicu majku i Louisa Mountbattena, Prvog grofa od Burme. Njegov je posljednji rad, spomenik kanadskim Kraljevskim zračnim snagama osobno otkrila sama Elizabeta II. u Torontu 1984. godine.
Foto: Screenshot/Youtube
6. Hrvatska plemkinja u obitelji Windsor
Radi se o princezi koja nosi najpoznatija hrvatska plemićka
prezimena - Paola Doimi de Lupis Frankopan Šubić
Zrinski. Stupila je u brak s princom Nicholasom
Windsorom - to je prvi par iz kraljevske obitelji koji
se vjenčao u Vatikanu. Danas je članica kraljevske obitelji jer
je njezin suprug najmlađi sin princa Edwarda, i pra-praunuk
kralja Georgea V, te u drugom koljenu bratić aktualne britanske
kraljice.
Rodoslovno stablo princeze Paole nije sasvim poznato. Njezina je majka Ingrid Detter, Šveđanka koja se predstavlja kao Ingrid Doimi de Lupis Frankopan, a prema tvrdnjama, plemkinjom je postala udajom za Louisa Doimija de Lupisa, koji je podrijetlom s otoka Visa
Povjesničari tvrde da između današnjih Frankopana i poznatih hrvatskih velikaša postoji 'gap' od 400 godina jer je posljednji od njih, Fran Krsto Frankopan, dekapitiran 1671. godine.
Foto: Pixell/Gabriele Menis/Kika
7. Britanci na Visu
Veze sežu u 19. stoljeće, kada je otok Vis bio pod britanskom
kontrolom desetak godina tijekom
Napoleonskih ratova. Zauzeli su ga
1811. nakon što su potopili francusko i
talijansko brodovlje te su ondje organizirali svoje pomorsko
uporište.
Gradili su moćne utvrde, prodavaonice, ambulante, a stanovništvo se brzo bogatilo krijumčarivši britansku robu na obalu koja je bila pod zabranom od strane Napoleona za uvoz britanskih proizvoda. Današnja Fortica, tada je dobila ime po Georgeu III., iznad nje je i kamena ploča s natpisom : "GEORG THE THIRD, BY THE GRACE OF GOD KING OF GREAT BRITAIN AND IRELAND ETC 1813".
Otok je ustvari procvjetao pod Englezima iako je službeno bio pod francuskom upravom. Osim što su otok pretvorili u trgovačko središte, povećao se broj stanovnika 12.000 što je otprilike trostruko više nego danas. O boravku Britanaca na Visu u Napoleonovo doba napisana je i cijela knjiga “The British and Vis: War in the Adriatic” čiji je autor Malcolm Scott Hardy.
Foto: Bitka kod Visa 1811. - britanska i francusko talijanska mornarica/Pinterest
Na Vis su se vratili za vrijeme Drugog svjetskog rata jer im je otok bio iznimno važna baza gdje je izgrađen i aerodrom. Tu su u sigurnosti mogli obavljati poslove popravka aviona oštećenih u bitkama, stoga je Vis bio vrlo bitan za uspješne pothvate britanskih kraljevskih zračnih snaga.
Foto: Wikimedia
