Jedan od, možemo slobodno reći, najbolje opisanih 'stranih' članaka o hrvatskom slavlju nakon osvajanja drugog mjesta na Svjetskom nogometnom prvenstvu, zasigurno je onaj Jasona Evangelha za portal Forbes . 'Slavlje Hrvata u očima Amerikanca' samo je dio naslova koji nam je zapeo za oko, pa smo ga s velikim osmijehom pročitali i odlučili podijeliti s vama.

'Nakon kraja utakmice s Francuskom, odlučio sam otići do glavnog zagrebačkog trga da vidim atmosferu. Iako sam bio udaljen samo 10 minuta vožnje javnim prijevozom, od siline automobila i ljudi koji su vrištali i slavili, odlučio sam se na šetnju kroz grad. Sreća i veselje na licima ljudi koji su nosili zastave i pjevali navijačku himnu 'Neopisivo'. Tisuće ljudi, svi u bijelo-crvenim odjevnim kombinacijama, preplavili su centar grada. Slavilo se do te mjere da biste pomislili kako su osvojili zlato, ili da Hrvati obilježavaju nacionalni praznik. Ono što me najviše iznenadilo jest činjenica da su skoro sve trgovine u nedjelju svoja vrata zaključale sat vremena prije finalne utakmice s Francuskom, kako bi svi mogli svjedočiti tom povijesnom trenutku. Čak je premijer Andrej Plenković javno zamolio sve poslodavce da u ponedjeljak puste svoje radnike kako bi dočekali Vatrene i zajedno slavili s njima. Valja napomenuti i da je javni prijevoz, kao i dio parkinga, bio besplatan cijeli dan. 550 tisuća ljudi slavilo je kao jedno, od čega smo se svi naježili.'

Jason se dotaknuo i odrastanja Luke Modrića:

'U Hrvatskoj, nažalost, nije čudno da si dijete 'izbjeglica', odnosno, dijete koje je odraslo na prostorima pogođenim ratom. Vjerujte mi, znam, pitao sam mnoge koji su morali bježati od srpskih vojnika i vlasti.Jedan od njih je i najbolji igrač Prvenstva Luka Modrić, čijeg su djeda ubili, a on se zajedno s obitelji morao iseliti iz rodnog kraja.  Upravo je taj dječak pomogao Hrvatskoj da doživi ovakvu sreću. Jer, to je mala zemlja, od svega nekoliko milijuna stanovnika, kao i jedna od najmlađih nogometnih zemalja. Stara je sitno preko 25 godina, a najuspješnija je sportska nacija.'

Na kraju je dodao:

Doživljaj Svjetskog kupa  2018 u Hrvatskoj temelji se na poniznošću i otvaranju 'nemogućih' vratiju. U Americi se takvi gubici, kao drugo mjesto,  često susreću s nemirama, kaosima i nasiljem. Da biste vidjeli čitavu zemlju tako ujedinjenu nad sportom, da bi njezini ljudi tako zatrpani slavljenjem i srećom koja bi se većini činila kao  poraz? Znati da doslovno svi koji pređu ulicu pored vas djeluju i dalje ekstatično i tretira isti uspjeh kao dar od neba? Jednostavno je inspirativno. Čestitke koje vidite na Twitteru i Facebooku od obožavatelja nisu jednodimenzionalne. To je pravi život. Ponos i duh koji ti ljudi imaju su zarazni. Kladim se da će Hrvatska slaviti i kad nekih političkih stranaka u Francuskoj više neće biti.'