Djeca danas žele da ih nagrađujemo za dobru ocjenu
Djeca su postala smisao života svojih roditelja, životni projekt, jedina tema razgovora, nerealnog ponosa. S ponosom bi trebali pričati o svojim dostignućima, interesima, iskustvima, a dijete o svojim. Umjesto toga, hvalimo se tuđim (djetetovim) dostignućima, prisvajajući ih kao svoju zaslugu. Djeca su nam tu da ih odgojimo i pustimo da žive… Da ih osposobimo za život, ujedno ne zanemarujući svoj. Nikako da im služimo i umjesto njih rastemo. Da ih satima čekamo ispred noćnih klubova i vozimo kućama (da, to je postalo normalno). Da im držimo lavor kad nakon izlaska pijani dođu kući. Da im toleriramo nedopustivo. Da ih nagrađujemo za dobru ocjenu. Pobogu, pa ona bi sama po sebi trebala biti nagrada.