Slobodna Dalmacija donosi iskreno razmišljanje jedne zaspolenice splitske gradske uprave, koja je željela ostati anonimna. Dotična priča o sigurnosti svog posla, prednostima, ali i o manama svog poslodavca.
"Radim već dva desetljeća u Banovini kao tajnica. Počela sam nakon mature, nisam nikad ni razmišljala o studiju. Posao sam našla odmah, premda moje kolegice iz Ekonomske škole nisu bile te sreće. Sreća, kao i priča, ima dvije strane. Plaća je mala, ali je zato sigurnost velika. Pa biraj... Rekla bi moja mater: u toplom si! Istina.
Posao nije zahtjevan, nisam pod stresom, kada zatvorim vrata na poslu – kući idem neopterećena. Nema popodnevnih razmišljanja što nisam napravila, jer sve to mogu i sutra kada dođem na posao. Moje prijateljice koje rade kod privatnika, kada im se, primjerice, razboli dijete, u velikoj su frci, traže tko će se o njemu skrbiti jer uzeti bolovanje za njih je znanstvena fantastika", piše Slobodna Dalmacija.
"Za mene nije. Šefovi nam se mijenjaju svako toliko, nije to toliki problem. Kao i svugdje, ima ih divnih, ima ih i manje divnih, ali, Bože moj, sve to ide u rok službe! Imam zagarantirani godišnji odmor, dnevnu pauzu... Plaća, ponavljam, nije nešto, ali – osjećam se ugodno", priznaje.
No, na sličan način rezonira i većina zaposlenika u ostalim državnim i gradskim službama, ali upravo ovako i većina nas zamišlja njihov rad – ustaljeno radno vrijeme, slobodni praznici i vikendi, minimalna količina stresa, egzistencijalna i financijska sigurnost…
U splitskoj gradskoj upravi trenutno radi 440 zaposlenika. Je li efikasna i je li maksimalno na usluzi građanima? O tome bi se dalo govoriti, piše Slobodna Dalmacija.
Radi se o ogromnom birokratskom sustavu koji je sam po sebi već po inerciji u najvećoj mjeri navikao funkcionirati u nekom svemiru gdje se nikome ne žuri, gdje je sve šablona, zadano unaprijed, gdje je osobna inicijativa u pravilu krajnje nepoželjna jer narušava ravnotežu prosječnosti.
Slobodna piše kako splitska gradska uprava raj za one koje ne tjera ambicija, koji, što je moguće duže žele zadržati status u kojem se ništa ne mijenja.
Gradonačelnik diktira tempo
Kao i u svakom kolektivu, i ovdje netko radi više, netko manje, no ipak je gradonačelnik taj koji diktira tempo. U ovom trenutku, primjerice, vidimo da se u resoru komunale „sve praši“, a za njim ne zaostaju ni EU fondovi, urbanizam, Ured Grada... No, bez obzira na to, percepcija javnosti spram zaposlenih u Banovini je, najblaže rečeno, negativna.
U tom kontekstu dolazimo do magične, i u posljednje vrijeme toliko spominjane riječi – uhljeb. Uhljeb kao sinonim političke podobnosti, namjesto sposobnosti, kao netko tko je oduzeo posao kvalitetnijem, motiviranijem i stručnijem kandidatu samo zato što su "njegovi" trenutno na vlasti. Nije uopće nužno da bude dobro plaćen, jer, kako nam je rekao jedan političar, definicija uhljeba nije visoka, već sigurna plaća. A to je u današnje vrijeme gotovo sfera znanstvene fantastike. Zato je to tako dobar posao.
>> Cijeli tekst pročitajte ovdje.
