"Prije otprilike tri godine imala sam tipičan ponedjeljak, kakav su mnoge žene doživjele barem jednom. S punim rasporedom sastanaka pred sobom počela sam isprobavati razne odjevne kombinacije. Kao umjetnička direktorica jedne od vodećih kreativnih agencija u New Yorku imam potpunu slobodu u odijevanju u uredu, ali svejedno uvijek preispitujem svoju odluku oko odjeće. 'Je li ovo presvečano? Je li previše? Je li ova haljina prekratka?' Napokon sam odabrala odjeću, ali sam požalila svoj odabir čim sam zakoračila u vlak.
Dobila sam odličnu ideju
Stigla sam na posao i odmah me uhvatila panika kada sam vidjela svoje kolege kako su si dobri sa šefom i kako su već u sobi za sastanke, u kojoj sam i ja trebala biti odavno. Samo sam stajala tako s činjenicom da ne samo da kasnim, nego sam i nepripremljena. Uz sve to mi je i majica bila obučena s krive strane. Bila sam u velikom stresu, a zbog čega? Ovo nije bilo prvo jutro da sam se ovako osjećala, ali sam odlučila da će sigurno biti zadnje.
Treba li stvarno biti toliko teško? Znala sam da se moji kolegi shvaćaju ozbiljno što god da nosili na sebi. I sigurno ne pridaju toliko pažnje i vremena tome što će danas odjenuti. Barem ne onoliko vremena koliko ja potrošim na pronalaženje prave kombinacije. Ali stavimo sa strane pitanje spola, trebala sam neko dugoročno riješenje za moju jutarnju muku.
Ne znam kako sam točno došla na ideju uniforme, ali uskoro sam na posao nosila 15 istih svilenih bijelih košulja i nekoliko tamnih hlača. Kako ne bi izgledalo kao samo obična uniforma, oko vrata sam nosila crnu kožnu ružu. Za vrijeme zimskih mjeseci upotpunila bih svoj izgled crnom vestom. Sve sam kupila u jednom danu. Na prvu je bio veliki trošak, ali gledano na dulje staze, isplatilo se i spasilo je moje financijsko stanje jer više nemam potrebu trošiti novac na odjeću za posao.
Osjećam se izvrsno
Naravno, ovo nije originalna ideja. Drugim riječima, nosim odijelo na posao, samo u vlastitoj izvedbi. Za muškarce je pogotovo vrlo poznato da stalno nose odijela. Kako god bilo, dobila sam mnogo različitih komentara i reakcija. Ljudi su me odmah počeli ispitivati zašto to radim i radi li se o nekakvoj okladi.
Kolege s kojima si nisam toliko bliska su me čak pitali jesam li u nekoj sekti ili udruženju. Osim pitanja zašto, drugo najčešće pitanje bilo je dosadi li mi ovakav način odijevanja na duže staze. Radi se o razumnom pitanju pošto se u agenciji možemo odijevati kako god želimo da bismo izrazili svoju osobnost i kreativnost.
Čak i male promijene mogu napraviti velike razlike. Jednostavna odluka da na posao nosim uvijek istu odjeću spasila me je od razmišljanja i postavljanja pitanja 'Što ću danas odjenuti?' Zapravo upravo su bijela košulja i tamne hlače podsjetnik da ja imam kontrolu nad svojim životom.
Danas se ne osjećam samo sjajno zbog toga što nosim, već više ne razmišljam o tome što nosim.
Izvor: Harpers Bazaar
