Švedska blogerica Melissa Blixt prije tri mjeseca se preselila u Hrvatsku, a dosad je skupila poprilično mnogo negativnih iskustava, ponajviše s našom birokracijom.
Svoje iskustvo opisala je na blogu, a svoju priču započinje ovako:
"Nikad više neću misliti da je Švedska spora zemlja. Teško je objasniti Hrvatima (koji nemaju drugih iskustava) kako je spora i neučinkovita birokracija u Hrvatskoj. Bez obzira na to što radite, trebat će cijela vječnost da se odradi. Ako je uopće moguće. A država i dalje koristi pečate. Mislim, stvarne pečate. Dobiti pečat države Hrvatske je kao dobiti pečat samog Boga. Bez pečata NIŠTA se neće dogoditi. Bez obzira na to što želite napraviti, trebat će vam gomila biljega i papira. Ako imate firmu, ne možete ništa potpisati bez toga. Sam potpis nije dovoljan", požalila se Melissa.
Dodala je da je njenom mužu, koji je otvorio tvrtku u Hrvatskoj, to sve izgleda urnebesno smiješno te odbija koristiti pečate.
"Najluđi dio je ovo. Hrvatska očekuje od drugih zemalja da koriste pečate. Švedska ih je koristila. U '70-ima. Teško je dobiti pečat u 2018. godini u Švedskoj. No Hrvatsku nije briga, oni samo žele jebeni udarac pečatom. Čak i kad znaju da ih druge države ne koriste", napisala je.
Kako kaže, od države iz koje svaki mjesec iseli tisuće stanovnika očekivalo bi se da olakša dolazak onima koji se žele useliti u nju.
"Zaboravite na to. Kompliciranije se preseliti tamo nego na Mjesec. Trebat će vam odvjetnik da vam pomogne sa svime. Sama promjena adrese je teška i nismo to uspjeli riješiti (nakon tri mjeseca). Čak nam je za to trebala pomoć odvjetnika. Treba vam gomila pečata Švedske - koji ne postoje", ističe.
"U Hrvatskoj ne koristite pločnike za šetnju, koristite ih za parkiranje. No mnogim Hrvatima to nije problem jer ne hodaju. Mnogi se voze automobilom. Čak i kad trebaju prijeći samo 400 metara. Većina semafora nema senzore koji 'osjete' koliko je prometno. Rezultati su urnebesni. Toliko urnebesni da na sredinu raskrižja stavljaju policajce da reguliraju promet u sezoni. Nisam doduše sigurna da su rezultati bolji s njima nego bez njih. To samo stvara zbunjenost kod turista. Nemojte se voziti biciklom do drugog grada, pogotovo ne s djetetom. Malo je cesta na kojima želite biciklirati zbog gustog prometa i idiota. Morate biti agresivni samo da biste prošli kroz raskrižje", opisala je.
"Jasno mi je zašto većina Hrvata mrzi turiste, čini se da svi zakoni nestaju kad turisti dođu u drugu zemlju. Većina njih ne zna se ponašati, potpuno su nesvjesni okoline i nepristojni. Većina ima ego velik poput Rusije. Blokiraju cijele ulice samo zbog selfieja. To smo vidjeli nekoliko puta dnevno. A da ne govorim kako voze, izluđuju Hrvate", napisala je.
"Puno sam slušala o 'jaaaako ljubaznim Hrvatima'. Neki od njih to jesu, naravno. Kao privatne osobe. No ljudi u dućanima i uslužnim djelatnostima su često bezobrazni i nezainteresirani za mušterije. Jebe im se. I to zbilja pokazuju. Tako nešto ne viđamo u nordijskim zemljama i zbilja nam se ne sviđa", nastavila je.
Melissa je primijetila da ovdje nema razvoja ni ikakve nade za budućnost.
"Mladi se iseljavaju iz Hrvatske. Starom stanovništvu je prepušten razvoj zemlje i, kao što vidimo, on se neće dogoditi", napisala je.
Kako kaže zemlja bi trebala olakšati otvaranje novih tvrtki, olakšati useljavanje ljudima iz drugih zemalja i zbilja transformirati birokraciju.
Dodaje da su Hrvati jako uvredljivi kad se spomenu negativne strane Hrvatske.
"Doživjela sam to nekoliko puta. Neki Hrvati nisu u stanju odvojiti sebe od države. To nije isto. Ako istaknem nekoliko stvari koje treba razviti u Hrvatskoj, neki ljudi se uvrijede. Kao da sam rekla da se oni kao ljudi trebaju razviti. To nije bilo osobno. Brojne stvari su sjebane u Hrvatskoj. Svi u Hrvatskoj to znaju. No očito to ne smiješ reći iz nekog razloga. Nisam još sigurna zašto", napisala je.
Na posljednjem mjestu je činjenica da se Hrvati vole žaliti na svoje zdravlje.
"U Švedskoj se žalimo na vrijeme. U Hrvatskoj se mnogi žale na svoje zdravlje. Ne znam je li stvar u meni, ali potpuno nepoznati ljudi na cesti i trgovini mi pričaju svoju kompletnu povijest bolesti. Žele da znam kako su bolesni. Kad slušam starije ljude na ulici, čini mi se da se natječu tko je najbolesnija osoba i čiji je život najteži. To sam doživjela više od deset puta u ovom kratkom roku", zaključila je.
Navodno, nema samo negativna iskustva, najavila je i ovo:
