Pas
Ljudi koji vole pse će pričati kako više vole pse nego ljude jer su psi najbolja i najdraža bića na planeti. Mogu pričati o svom psu više nego o sebi. Znaju sve o svakoj vrsti koja je ikad postojala; što jede, gdje vrši nuždu, kako se voli oblačiti petkom navečer i koja pića pije po parkićima. Zanemaruju da su upravo ti ljudi koje mrze deformirali strašnog vuka u živinu koju možeš staviti u svoju Gucci torbicu, a koju vole.
Njihov pas nikad nije kriv za išta i ne vole ljude koji krive psa za ikakav zločin, iako je možda i kriv. Ako pas nekoga napadne, to je do vlasnika. Ako pas nešto uništi, to je jer je nestašan jer ni oni ne žele prihvatiti da su možda i oni loši vlasnici. Psi su njima anđeli. Anđeli koji će ti razderati novi kauč, ali na sladak način. Ili će vas ugristi za nogu, iz igre naravno. Ili će lajati cijelu noć i onda probuditi kakofoniju pasa u cijelom gradu koji će lajati u isti glas jer je jedan zalajao. Vlasnicima pasa ne smeta činjenica da se neki ljudi boje pasa i držati će ga u istoj prostoriji bez obzira na to. Njihovi psi 'ne grizu', ali kad 'ne grizu' moramo priznati da jako boli kad se njihovi očnjaci 'ne zabiju' duboko u naše 'bedro'. Kada ih upozoriš da im je pas neodgojen uvrijediti će se kao da si im upravo rekao da im je majka toliko debela da ima svoj vlastiti poštanski kod.
Vlasnici pasa nisu toliko introvertni kao što su to vlasnici mačaka. Upravo suprotno, zapravo, jer vlasnik psa nikad neće propustiti priliku da priča o psima. Makar to bilo sa strancem negdje u nekom sjenovitom parku punom dilera i serijskih ubojica. To, kao i svaki drugi trenutak, je savršen trenutak za pričati o psima.
