KAD TI PADNE MOBITEL...
...pa vidiš sve žive i mrtve koje i jesi i nisi poznavao, pa moliš sve što znaš samo da je živ tvoj produžetak za ruku koji je, baš po Murphyju, pao na onu lomljivu stranu. Pa ga okreneš i vidiš da ima ogrebotinu, dvije, da nije onako savršen kakav je bio kad si prodavaču u znoju dao 500 eura i još 5 za maskicu. Ali, nisi za zaštitno staklo...
Živote, ima li te?
KAD TI JE PRAZAN AUTO...
...a ti se baš taj dan sjetiš da je benzin poskupio. Pa shvatiš da si ga jučer mogao natočiti za staru cijenu, ali ne - bila je tvoja omiljena serija na televiziji, nije ti se dalo sjesti u automobil. Pa preko društvenih mreža komentiraš kako je opet cijena porasla i kako to više nije za ljude.
Nije, slažemo se.
KAD TI JE MOBITEL NA 8%...
...a ti nemaš punjač sa sobom. Ma, lako je i to, netko ti posudi. Ali, zamisli ovu strašnu stvar - sjediš u tramvaju, slušaš neku dobru pjesmu i želiš ju staviti na 'repeat', a tvoj mobitel kaže da imaš još samo 8%. I još samo 7 tramvajskih stanica. I još samo 12 minuta hoda do kuće. Ništa, izgleda da ćeš morati gledati kroz prozor...
Osjećaš se staro kao nikad u životu. Jadno i bespomoćno.
KAD KRENEŠ U DUĆAN...
...a sjetiš se da je nedjelja i da tvoj, onaj mali kvartovski, radi do 14. A ti u 14:08 stojiš ispred, malo razmisliš o svemu nebitnom što si maloprije 'guglao' , ali se nisi sjetio 'proguglat' radno vrijeme svog omiljenog dućana. Pa hodaš miljama do iduće ulice.
'Gdje si ti dosad, meni to vrhnje treba već satima!!!'
Znam, mama, znam...
KAD TI GOSTI DOĐU RANIJE...
...a ti još nisi stavila ukrasne salvete, napravila 43. jelo, poslužila aperitiv u finim čašama, složila malu zakusku, izglancala pod, stavila mirisne štapiće u kupaonu, obukla čistu pregaču (da se ne vidi da ti je ulje prsnulo iz purana), okrenula na normalan TV- program i stavila Bacha da svira u pozadini...
'Joj, pa već ste stigli, evo uđite, uđite slobodno, osjećajte se k'o doma...'
KAD BAKA DA KOVERTU...
...a u njoj 'Sretan Božić mom unuku' i stotka.
'Bako, al' prošli put je bilo 200', ne smiješ to reći, nisi seljačina. A, računao si na tu stotku k'o nikad u životu, grcaš u dugovima, pušiš tuđe cigare, obećaješ prijateljima da ćeš častit' pivom samo da se baba isprsi.
Baba se isprsila, al' u ljubavi.
KAD DOĐE RODBINA IZ AUSTRALIJE...
...a kao suvenir dobiješ magnetić s klokanom. Izvrtio si 100 filmova - u jednom otvaraš najnoviji gadget za kojeg Hrvati nisu ni čuli i s kojim ćeš svakim danom sve više žena očarati. U drugom lamačeš s australskim dolarima prijateljima ispred nosa. U trećem ti na poklon daju avionske karte za Sydney.
Šta'š s klokanom, sine?
'Hvala, ovaj.. TENKJU, VERINAJS'
KAD SE VRATIŠ S NOĆI VJEŠTICA U 4 UJUTRO...
...pa se nisi u stanju dignuti za groblje u 9. A, obećao si svojima, znaš da će ti 'kosti polomit' ako se ne ustaneš. Znaš da na Badnjak, Noć vještica, Veliku subotu i sve ostale blagdane i praznike i dane ne smiješ ludovat'.
'Ti i taj tvoj prokleti američki ...to sve amerikanizacija, koristiš k'o izliku za alkoholiziranje..a dogovorili smo se, obeć'o si!!'
KAD KUPIŠ KARTU...
...a kontrolor ne dođe. A kada ju ne kupiš, dođe uvijek s kolegom na druga i treća vrata...Ali uvijek! I, nikako da naučiš da će te pitati: 'Zašto nemate kartu?' . Ti ćeš po 123. put glumiti da si zaboravio. I, opet će te izbaciti kod Savske.
Al ćeš reći da je 4 kune puno, to je kava na automatu.
KAD GURNEŠ...
...a piše 'POVUCI'. Pa se smiješ krezubo, nevino i kao slučajno naglas komentiraš 'Joj, kako sam blesava' i lupiš se triput po glavi da smanjiš neugodnost situacije koja ti se dogodi 14 puta dnevno.
'Ja guram, a piše povuci, hehe'
KAD MAHNEŠ NEKOM I POZDRAVIŠ GA...
...a on ili ona te ni ne pogleda. Pa te svi ljudi okolo gledaju k'o kretena, ti se pitaš što radiš sa svojim životom, zašto mašeš kao tuljan i govoriš 'BOKBOK!' da te deda čuje u domu. Još ako je osoba preko ceste...
Anksioznost lagano?
KAD IDEŠ KUPITI KARTU...
... a imaš samo 50 kuna. Vozač te pita: 'Nema sitno?', a ti kuneš u sebi sve jer znaš scenarij koji slijedi: vratit će ti 46 kuna po 10 lipa, trebat će ti torba da to nosiš i godine da se tog riješiš. Pa u svakom sljedećem dućanu uvijek prodavačicu pitaš:
'Trebate sitno? Imam sitnog. Evo sad ću, jel trebate, jel može sitno..Imam ove žute.'
KAD DOĐEŠ NA KASU...
...i ne možeš naći novčanik. Stoje ljudi iza tebe, ti prepipavaš po torbi, gledaš, sve istreseš, nisi ni stvari u vrećice složila, bake oko tebe klimaju glavom i negoduju što se nisi već na ulazu pripremila da odmah sve platiš, znoj ti curi s čela...Pa nađeš novčanik i ona jedna teta na kraju reda kaže:
'No, konačno.'
KAD UĐEŠ U KAFIĆ...
...a nemaju internet. Tražiš šifru, a oni: 'Ma, slab je, ne vrijedi ti'. A, ti niti gigabajta, niti megabajta. I, zamisli, moraš pričati bez društvenih mreža.
'Kak da ti sad pokažem video, nikako eto kako.'
KAD OTVORIŠ KUTIJU ZA KEKSE...
...a u njoj šivaći pribor. Otvoriš drugu, u njoj igle. U trećoj kovanice koje čuvate za 'kad usfali'.
'Pojedi jabuku!', čuješ dernjavu iz druge sobe. Džabe.
