Svjetski dan kazališta je projekt koji je pokrenuo Internacionalni teatarski institut, međunarodna UNESCO-va udruga osnovana s ciljem povezivanja kazališnih ljudi te lakšeg protoka informacija. Upravo se danas, 27. ožujka, obilježava ovaj dan.
Kazalište je najstarija i najprolaznija
umjetnost koja se obnavlja svakom svojom novom predstavom. Za
mnoge glumce najteža uloga je upravo na kazališnim daskama, a
upravo se one, kad ih usporedite s filmovima i serijama,
najmanje cijene.
Hrvatska se, prije 2 godine, našla na začelju EU ljestvice o »konzumiranju« kulturnih sadržaja. Na pitanje u anketi koju je objavio Eurostat (''Jeste li bar jednom u godinu dana posjetili neki događaj ili lokaciju iz domene kulture poput kina, izvedbe uživo, muzeja, galerije ili povijesnog lokaliteta''), samo se 36.6 posto hrvatskih ispitanika starijih od 16 godina izjasnilo pozitivno, što je gotovo dvostruko manje od europskog prosjeka.
Manje od Hrvata u kazalište idu tek Bugari (28.6%) i Makedonci (23.9%). Suprotno tome, to bar jednom godišnje učini 90 posto Islanđana, te preko 80 posto Švicaraca, Danaca i Finaca, odnosno preko 70 posto Čeha, Nijemaca, Francuza i Luksemburžana.
Hrvate najmanje zanimaju muzeji, izložbe ili povijesni lokaliteti – godišnje takva mjesta bar jednom posjeti tek 19.2 posto hrvatskih ispitanika. Rjeđe od nas to čine tek Bugari (14.6%), Grci (16.9%) i Rumunji (18.3%).
U čemu je problem? Je li do previsokih cijena i za najkraće predstave, je li do toga da će mladi, ali i stariji prije otići u kino ili na večeru s prijateljima?
Kako onda da za jednu predstavu u HNK čekamo i do tri mjeseca za karte?
