Otrovne biljke su svuda oko nas, od nekih pravimo pekmeze i sokove, a dovoljna je samo mala nepažnja

Nemaju sve otrovne biljke podjednak stupanj toksičnosti. On, prije svega, ovisi od vrste i intenziteta aktivnih supstancija biljke (doza čini otrov). Prisustvo otrovnih tvari nije ujednačeno u cijeloj biljci – one su obično lokalizirane u određenim dijelovima biljke (listu, plodu, korijenu), dok ih u ostalim nema. Primjerice, drvo tise je cijelo otrovno, dok kod bagrema ima toksičnih supstancija u cijeloj biljci osim u cvijetu. Ako se progutaju biljke koje sadrže otrovne sastojke, može doći do teških trovanja koja bez stručne i pravovremene pomoći, mogu dovesti i do smrtnog ishoda. Ohrabruje činjenica da je zastupljenost ovakvih biljaka relativno mala, odnosno mnogo je više biljaka koje sadrže otrovne sastojke koji su, ipak, manje toksični pa su i biljke manje opasne.

Simptomi trovanja biljkama: Trovanje najčešće nastaje slučajno, iz neopreznosti ili neznanja, zamjenom neotrovnih biljaka onima koje su toksične. Najosjetljivija su djeca i kućni ljubimci, uslijed svoje radoznalosti. Biljke koje sadrže kemijske supstancije (tzv. alkaloide), ako se unesu u organizam dovode do alergijskih reakcija, bolova u trbuhu, povraćanja, proljeva i ozbiljnih problema sa srcem i disanjem. Nastale reakcije mogu biti slabijeg ili jačeg intenziteta, ovisno od puta unošenja i količine biljke koju je osoba unijela u organizam. Mogu se unijeti gutanjem, udisanjem ili preko kože, direktnim kontaktom s biljkom.

Oleander: Oleander se zbog ljepote svojih cvjetova često može vidjeti u mnogim vrtovima i na terasama, osobito na Jadranu. Međutim, ova biljka je izuzetno otrovna i može izazvati veoma teška trovanja. Sadrži toksine koji izazivaju poremećaje u srčanom ritmu i cirkulaciji krvi. Otrovni su mu korijen i listovi. Gutanje samo jednog lista može biti smrtonosno!

Fikus: Kod fikusa je otrovan list i on može izazvati iritaciju na koži, peckanje i svrbež. Ako se proguta dio lista fikusa može nastati peckanje u grlu i otežano disanje.

Rododendron: Rododendron sa svojim cvjetovima bijele, plave ili crvene boje je izuzetno privlačan, osobito djeci. Međutim, kod ove biljke svaki je dio otrovan, osobito listovi. U slučaju trovanja javit će se peckanje u grlu, mučnina i bolovi/grčevi u trbuhu.

Đurđica: Đurđica raste u šumama, ali se često sadi i u vrtovima kao ukrasna biljka jer lijepo izgleda i miriše. Cvjeta od početka proljeća do kasne jeseni. Međutim, cijela biljka je otrovna, i ako netko proguta i najmanji djelić ove biljke, može osjetiti mučninu, vrtoglavicu, bolove u trbuhu, može dobiti proljev i grčeve. Uz to, svatko tko dođe u dodir s ovom biljkom, osobito s njenim cvijetom, treba odmah oprati ruke. Dodatan problem je što je dosta slična ukusnoj šumskoj biljci, medvjeđem luku, osobito dok je đurđica mlada, pa nestručni sakupljači riskiraju otrovanje ako uberu đurđicu umjesto medvjeđeg luka.

Narcis: Narcis je višegodišnja biljka i jedan od vjesnika proljeća. Postoji više vrsta ovog cvijeća, ali je najpoznatiji bijeli narcis. Ako se proguta lukovica ove biljke, dolazi do grčeva, proljeva i povraćanja. Popratni simptomi su glavobolja, mišićna slabost i zamućen vid. Čak i samo njuškanje može dovesti do glavobolje i mučnine, osobito kod djece.

Glicinija: Cvjeta u proljeće i često se mogu vidjeti čitave zgrade obrasle u ovu biljku. Karakteristična je po svojim grozdastim mirisnim cvjetovima bijele, ljubičaste ili ružičaste boje. Cijela biljka je otrovna i može uzrokovati vrtoglavicu i jake probavne tegobe.

Hortenzija: Hortenzija cvjeta od ranog proljeća do kraja jeseni. Odlikuje se velikim cvjetovima živih boja – bijele, roza, crvene, plave i ljubičaste i obično se uzgaja na terasama i u vrtovima. Spada u veoma otrovne biljke. Ubrzo nakon gutanja, javlja se osip i svrab kože, otoci, mučnina, pojačano znojenje.

Bazga: Iako se od cvjetova, ali i bobica ovog grma priprema ukusan sok, čaj ili pekmez, ostatak je otrovan. Najjednostavnije rečeno - sve što je zeleno na bazgi je otrovno. Zato je potreban oprez pri skupljanju bobica, odnosno potrebno je odvojiti sve nezrele, zelene bobice kako ne bi završile u pekmezu. Dodatan problem je što u rod bazgi spada i slična abdovina (burjan, apta, aptovina, smrdljiva bazga), koja je otrovna.