Obični čempres je visoko zimzeleno drvo tamno zelene boje. Izvorno stanište običnog čempres uključivalo je stjenovita planinska mjesta, blizu obala Jadranskog mora, ali se zbog svojeg lijepo izgleda i lakoće održavanja često nalazi kao ukrasni primjerak vrtova i u kontinentu.
Za razliku od divljih običnih čempresa, komercijalni čempresi imaju više stupasti oblik. Mlada stabla običnog čempresa brzo rastu i razvijaju se dok starija stabla imaju sporiji i minimalni rast. Vrlo je dugovječan te neka stabla dožive i do tisuću godina. Iglice rastu gusto zbijene i ljuskaju se, te ih nazivamo četine. Dužina četina je dva do pet milimetara, a češeri su duguljastog oblika (25-40 milimetara). Kora čempresa je tanka, glatka i tamnosmeđe boje.
Starije biljke običnog čempresa izuzetno su otporne na sušu, ali na njih nepovoljno utječu mraz ii temperature niže od minus 20 °C. Mladim biljke ipak zahtijevaju određeno zalijevanje tijekom ranih faza razvoja. Prikladan je za vrtlare koji žele biljku čiji oblik nije teško održavati s obzirom na to da on zadržava svoj karakteristični stupasti oblik.
Obični čempres često se može vidjeti na obalama Jadrana iako je umjereno otporan na sol, a vjetar ga može oštetiti. Samo drvo je tvrdo i izdržljivo, a miris se zadržava i nakon rezanja. Drvo običnog čempresa pogodno je za izradu ormara i drugog drvenog namještaja. Ljekovita je i medonosna biljka koja pčelama pruža veće količine peludi. Naziva se stražarom groblja jer zbog svoje visine, koja može doseći i 35 metara, doista djeluje kao da stoji i čuva. Sama vrijednost drveta običnog čempresa iskazana je u tome što su vrata Bazilike Svetog Petra u Vatikanu upravo napravljena od njegovog drveta.
Bolesti koje pogađaju čempres su najčešće infekcije grinja. Bagworms su česti problem, a kao i većinu stabla pogađaju ga medonosne gljive i rak. Na mjestima gdje tlo odlikuje loša propusnost može doći do truljenja korijena.
Razmnožava se sjemenom koje se nalazi unutar češera. Vrlo je prilagodljiva biljka, čiji rast ne ovisi o vrsti tla pa uspijeva i na lužnatim i kiselim tlima. Stabla se mogu saditi pojedinačno, u grupama ili čak u drvoredu, ali između njih mora biti određeni razmak, ali sadnju treba izbjeći u periodu vegetacije.
Korijenje aktivno raste tijekom travnja i rujna te je tada biljka pogodna za presađivanje. Nakon što se biljka presadi u novo okruženje potrebnu ju zalijevati minimalno tri dana kako bi se ona prilagodila.
