Znanstvenici su izvijestili o mogućoj povezanosti između brzog hodanja i biološke dobi, mjerene duljinom telomera leukocita (LTL) – jednom od biomarkera za koje znanstvenici misle da možemo procijeniti brzinu starenja ljudskog tijela, piše Science Alert.
Ovo "biološko doba" u biti znači koliko se istroše stanice tijela. Ako bi cijeli životni vijek hodali većom brzinom, postali bismo biološki mlađi za 16 godina.
Hodanje ne zahtijeva nikakvu obuku niti posebnu opremu, a istraživači sugeriraju da bi se moglo češće koristiti u tretmanima kao način poboljšanja zdravlja gdje je to prikladno.
"Iako smo ranije pokazali da je tempo hodanja vrlo snažan prediktor zdravstvenog stanja, nismo uspjeli potvrditi da usvajanje brzog hoda zapravo uzrokuje bolje zdravlje", kaže Tom Yates, kineziolog sa Sveučilišta Leicester u UK.
"U ovoj studiji koristili smo informacije sadržane u genetskom profilu ljudi kako bismo pokazali da brži tempo hodanja doista može dovesti do mlađe biološke dobi mjerene telomerima."
Istraživači su pristupili bazi podataka UK Biobank i izvukli evidenciju o 405.981 srednjovječnoj osobi. Genetska analiza koju su proveli sugerira uzročnu vezu između brzog hodanja i LTL-a, neovisno o bilo kojoj drugoj tjelesnoj aktivnosti.
Intenzitet kretanja u šetnji mjeren je samoizvještavanjem i nosivim uređajima za praćenje fitnessa koje su nosili ljudi uključeni u studiju. Taj je intenzitet važan: čini se da lagana šetnja nema isti učinak (iako je svaka vrsta kretanja dobra za vas).
Brzo hodanje = bolje zdravlje
Na samu brzinu hoda također utječe čitav niz čimbenika, sve od kapaciteta pluća i motoričke kontrole do mentalnog zdravlja i razine motivacije. To je nešto na što bi liječnici mogli gledati kao na pokazatelj ukupnog zdravlja.
"Na primjer, osim povećanja ukupnog hodanja, oni koji su u mogućnosti mogli bi imati za cilj povećati broj koraka dovršenih u određenom vremenu, npr. bržim hodanjem do autobusne stanice. Međutim, to zahtijeva daljnju istragu", kaže znanstvenik medicinskih istraživanja Paddy Dempsey iz Sveučilište u Leicesteru i glavni autor studije.
Telomeri zatvaraju kromosome u ljudskom tijelu, sadrže ponavljajuće sekvence nekodirajuće DNK koje štite kromosome od oštećenja – to je pomalo poput načina na koji kapice na kraju vezica sprječavaju odmotavanje vezica.
Ti se biomarkeri prirodno smanjuju kako stare, ali istraživanja su pokazala da se također mogu brže skratiti nedostatkom sna, zahtjevnim poslovima te stresom i naporima tijekom porođaja.
Brzo se hodanje prije povezivalo s produljenjem životnog vijeka do 20 godina, a taj duži životni vijek može biti rezultat samo 10 minuta hodanja dnevno. Sada također imamo uzročnu vezu između ove specifične tjelesne aktivnosti i duljine telomera.
"Prijašnja istraživanja o povezanosti između tempa hodanja, tjelesne aktivnosti i duljine telomera bila su ograničena nedosljednim nalazima i nedostatkom visokokvalitetnih podataka", kaže Dempsey.
