"Kad si u svojim 20-ima, vjerojatno je da ćeš prolaziti sve te različite faze dejtanja koje postoje. Pa tako nailaziš na svakakve ljude, od onih slobodnih koji traže ljubav, do onih koji već uživaju na medenom mjesecu. Neki se partneri sele u zajednički stan, neki se zaručuju, neki vjenčaju, a neki se i rastaju.
A kroz sve sam se to osjećala kao član one manjinske skupine koja tek mora proći sve te faze.
Moja je zadnja veza trajala više od četiri i pol godine
S obzirom da sam bila u dugogodišnjoj vezi, često sam nailazila na pitanja okoline oko budućnosti mog spomenutog odnosa. Je li stvarno bitno što još uvijek ne živimo zajedno, ili što se još nismo zaručili? A ovakva se pitanja pojavljuju sve češće što si dulje u vezi s nekom osobom. Htjela bih reći da mi nisu nimalo smetala, ali to bi bila laž. Taj dodatni pritisak koji je došao s određenim 'statusom quo' bilo je teško ignorirati.
Često bih se pitala: 'Postoji li sat koji otkucava vrijeme unutar kojeg se moramo vjenčati? Ili koji otkucava vrijeme za bilo što u vezi?' To ne bi trebao biti toliki bauk, ali ponekad se čini nemogućim izbjeći taj imaginarni vremenski rok.
Kad sam gledala druge parove kako useljuju zajedno ili se zaručuju nakon kratkog perioda u vezi, učinilo mi se da poprilično kaskam za njima. Svi su ostali bili brži od mene.
Ni nakon dugo vremena u vezi s partnerom nismo napravili taj korak naprijed
No, kad se sad osvrnem na to, bilo je glupo uopće se uspoređivati s drugima, jer svaka je veza baš uvijek drugačija. Ono što je ispravno za jedan par, ne mora uvijek biti ispravno za neki drugi. Svaki par nosi se s drugačijim okolnostima. I nije fer pretpostavljati da smo svi generalno identični.
Netko mi je jednom rekao da ne bih trebala uspoređivati vlastiti život 'iza kulisa' sa životom i najvećim uspjesima nekog drugog, koji su stavljeni 'pod svjetla reflektora'. Često se sjetim te rečenice jer se puno puta osjećam loše što se fokusiram na stvari koje mi uopće ne bi trebale biti toliko važne.
Previše sam brinula oko toga kakva bi moja veza trebala biti, umjesto da sam uživala u tome kakva jest
Sve dobre stvari dogode se kad za to dođe vrijeme i sve s vremenom dođe na svoje. A i, na kraju dana, stvarno nema smisla požurivati nešto za što još uvijek, očito, nisi spreman.
I dalje sanjam o tome da se jednog dana udam. Želim doživjeti taj 'živjeli su sretno do kraja života' moment iz bajke. Ali jednostavno ne osjećam da bih ovakve promjene trebala napraviti upravo sada. Nemam točno određeni datum na koji bih se voljela udati. Nisam odlučila s koliko ću godina imati djecu. Trenutno mi je jedini fokus taj da živim život najbolje što mogu.
Više me nije briga za taj vremenski rok koji mi govori gdje bih trebala biti nakon što sam određeni broj godina s nekom osobom
No, trebalo mi je mnogo godina da to shvatim. I naučila sam da dodatni pritisak koji sam sama sebi stvarala, uspoređujući svoj život s društvenim normama, nije vrijedan trošenja živaca. Ako počnem živjeti s nekim, zaručim se ili napravim taj korak dalje u vezi, želim da se to dogodi prirodno. Što se mora dogoditi, dogodit će se...s vremenom.
A ja ću i dalje nastaviti rasti i stvarati lijepa sjećanja s ljudima koje volim. Nastavit ću graditi karijeru i putovati na dosad neotkrivena mjesta. I znam da ću i dalje moći uživati u svemu tome, bez obzira hoću li se jednog dana udati ili ne.
Za sada znam da nisam spremna i okej sam s tim. Trenutno sam sretna bez obzira na to imam li na ruci prsten ili nemam."
Izvor: Hello Giggles