Možda još niste bili u situaciji da morate stvarno birati koji automobil kupiti električni ili klasični automobil s motorom na unutarnje sagorijevanje, ali gotovo je nemoguće da se nikad niste našli u polemici koji su bolji – EV vozila s nultom emisijom ili klasični benzinci/dizelaši.
Rasprave o tome koji su isplativiji, pouzdaniji, ekološki prihvatljiviji – električni ili oktani – postoje otkako postoje i električna vozila. Te rasprave gotovo je nemoguće izbjeći u posljednjih dvadesetak godina, odnosno od početka sve snažnije popularizacije EV automobila. Razvoj tehnologije, okomiti rast cijena nafte i sve izraženija svijest o klimatskim promjenama usmjerila je mnoge proizvođače i kupce u potragu za alternativnim modelima prijevoza. Ta se alternativa iskristalizirala u obliku električnih automobila, pa zatim i električnih skutera, bicikala, romobila… Još malo i došli smo do toga da će za svako vozilo s motorom na unutarnje sagorijevanje (ili bez njega) koje postoji biti dostupna i njegova električna varijanta. No, što je više izbora, to je i više „goriva“ za rasprave.
Svi razlozi za i protiv tabora
Naravno, i jedna i druga skupina imala je niz svojih argumenata zašto su jedni ili drugi bolji. Stavke na kojima su se obično lomila koplja su cjenovna prihvatljivost, dostupnost servisa, limitirani doseg električnog motora, dostupnost punionica električnih vozila… Uz praktične za/protiv razloge, nezanemariv dio rasprave bavio se i stvarnom ekološkom prihvatljivosti električnih automobila u odnosu na automobile s motorom na unutarnje sagorijevanje. Pobornici oktana redovito ističu kako je ekološka prihvatljivost električnih automobila vrlo upitna jer baterije za ova vozila sadrže kobalt, olovo, litij i druge metale koji mogu biti pogubni za okoliš. Isto tako, ističu i da se do njih dolazi rudarenjem u vrlo problematičnim uvjetima – kako za ljude koji u tim rudnicima rade, tako i za okolne ekosustave. Sljedeće pitanje koje je bio kamen spoticanja – bilo je ono iz naslova – kamo s baterijom električnog automobila po isteku njezina životnog vijeka?
Nova pravila za proizvođače baterija
Gospodarenje otpadom, uključujući i gospodarenje „starim baterijama“, izazov je za većinu zemalja EU. Veliki problem koji se tiče učinkovitog gospodarenja otpadom tiče se baterija, i to u puno širem spektru od automobilske industrije. Baterije su i one koje svakodnevno koristimo u našim pametnim telefonima, prijenosnim računalima ili one male baterije za daljinske upravljače. Tu si i baterije koje se koriste u industrijskoj proizvodnji, poput onih za skladištenje energije.
Kada tome pridodamo rastući trend kupovine električnih vozila (prema rezultatima studije koju je objavio Europski parlament, predviđa se da će se na cestama Europske unije do 2030. godine prometovati najmanje 30 milijuna električnih vozila s nultom emisijom) postaje jasno da se problemu baterija mora pristupiti s ozbiljnom i sustavnom regulativom za učinkovito rješavanje povezanih ekoloških, etičkih i društvenih pitanja.
Prema relevantnim pokazateljima, globalna potražnja za baterijama će se do 2030. povećati 14 puta, a EU bi mogla činiti 17 posto te potražnje za baterijama. Upravo ti trendovi govore u prilog potrebi za snažnijom i kvalitetnijom regulative proizvodnje, uvoza i gospodarenja baterijom po isteku njezina životnog vijeka.
Nova kategorija baterija – laka prijevozna sredstva
Još u ožujku ove godine, Europski parlament je donio nova pravila koja se tiču rješavanja problema baterija. Gledano u cjelini, baterije imaju važnu ulogu u tranziciji na cirkularnu ekonomiju koja se temelji na održivosti, a počiva na učinkovitom gospodarenju otpadom - što znači i baterijama kojima je prošao životni vijek. Između ostalog, zastupnici Europskog parlamenta pozvali su na uvođenje nove kategorije baterija za “laka prijevozna sredstva”, kao što su električni romobili, električni bicikli i električni skuteri, zbog njihove sve veće upotrebe i tehničkog razvoja, a ta nova kategorija dolazi iz već postojeće kategorije prijenosnih, automobilskih i industrijskih baterija.
Nadalje, nova pravila EU bave se svim spornim elementima koje smo već naveli u tekstu i koji su česti argument protiv elektrifikacije prijevoza i tiču se podjednako i ekologije i ljudskih prava u kontekstu proizvodnje baterija. Prema novim pravilima, traži se stroža kontrola za proizvođače baterija u pogledu društvenih i ekoloških rizika oko nabave, obrade i trgovine sirovinama, kemikalijama te sekundarnim sirovinama. S tim u vezi, svi gospodarski subjekti koji na tržište EU-a stavljaju baterije (osim malih i srednjih poduzeća) morat će razviti i provesti ovu politiku dubinske analize. Osim toga, nova pravila predviđaju lakše uklanjanje i zamjenu baterija te bolju informiranost potrošača. Taj zahtjev bi trebao postati obvezan tri i pol godine nakon što pravila stupe na snagu. Također, dodatne informacije bi trebale biti dostupne o kapacitetu, performansama, trajnosti, kemijskom sastavu i oznaci “odvojenog prikupljanja” baterija.
Veća transparentnost i poticanje recikliranja
Nova regulativa nalaže da će baterije morati nositi oznaku s jasno istaknutom količinom ugljičnog otiska kako bi se povećala transparentnost njihovog utjecaj na okoliš, a ta će oznaka morati pokrivati cijeli životni vijek baterije. Također želi jamčiti da će nove baterije sadržavati minimalne razine recikliranog kobalta, olova, litija i nikla.
Važan dio nove regulative usmjeren je i na povećane napore u recikliranju baterija. Prema istraživanju Europskog parlamenta, 2019. godine je na području EU za recikliranje prikupljeno 51 posto prijenosnih baterija. Nova pravila donose nove, strože ciljeve za prikupljanje prijenosnih baterija (45 posto do 2023. godine, 63 posto do 2027. godine te 73 posto do 2030. godine) te baterija za laka električna vozila (51 posto do 2028. i 61 posto do 2031. godine).
Pravila propisuju kako bi se sav otpad iz baterija za laka električna vozila, automobile te teretna vozila bi se trebao prikupljati besplatno, bez obzira na njihovu prirodu, kemijski sastav, stanje ili podrijetlo. Nova pravila definiraju i minimalne razine obnovljenog kobalta (16%), olova (85%), litija (6%) i nikla (6%), koji se iz proizvodnog i potrošačkog otpada moraju ponovno koristiti u novim baterijama.
U konačnici, nova pravila predviđaju lakše uklanjanje i zamjenu baterija te bolju informiranost potrošača, pa bi i to trebalo doprinijeti zajedničkom cilju – da sve izvjesnija elektrifikacija doista bude korak naprijed u usporavanju klimatskih promjena te zaštiti okoliša u cjelini.
Tekst nastao u suradnji s Uredom Europskog parlamenta u Hrvatskoj.
