Moderne tehnologije omogućile su nam bolji pogled u svjetove i pristup mnogim zabavnim sadržajima poput društvenih mreža, videoigara i nevjerojatno količine raznovrsnih sadržaja koje možemo pronaći na internetskim platformama. No cijeli taj online svijet krije mnoge zamke i opasnosti – od cyberbullinga pa sve do problema s kojim se sve više suočavaju odrasli i djeca – ovisnosti o ekranima. Zavodljivi digitalni svijet može izazvati fizičku ovisnost koja je jednako ozbiljna i opasna te često zahtijeva pomoć stručnjaka.
Razgovarali smo i s roditeljima koji su sa svojom djecom prošli iskustvo odvikavanja od ekrana i online sadržaja. Jedan od njih je i Mario, otac 12-godišnjaka. „Zabrinuo sam se kad sam shvatio da je moj sin počeo sve više vremena provoditi pred ekranom. Kako je vrijeme prolazilo, uvidio sam kako se njegovo ponašanje mijenja. Postao je povučen, nije se zanimao za druge aktivnosti i njegovo raspoloženje se pogoršalo“, priča tata Mario. „Bio sam zabrinut za njegovo fizičko i mentalno zdravlje, kao i za obiteljske odnose koji su počeli trpjeti. Primijetio sam da se sve manje druži s prijateljima, propušta obroke i zanemaruje školske obveze. Shvatio sam da moram nešto poduzeti kako bih mu pomogao“, prisjeća se.
„Kao prvi korak, postavio sam jasna pravila i granice za vrijeme koje moj sin smije provesti pred ekranom. Uveo sam raspored aktivnosti koji je uključivao vrijeme za druženje s obitelji, vježbanje i izvanškolske aktivnosti. Pokušao sam ga motivirati i uključiti u stvarne svakodnevne aktivnosti kako bih poboljšao njegovo emocionalno blagostanje. Također sam tražio stručnu pomoć i podršku. Konzultirao sam se s psihologom koji mi je pružio savjete o tome kako se nositi s ovisnošću o ekranima i kako pružiti podršku sinu u procesu oporavka. Ovaj proces nije bio lagan, ali primijetio sam napredak u ponašanju. Trebalo nam je više od pola godine, ali nakon kontinuirane terapije, naši odnosi su se poboljšali, ali i oni s prijateljima. Restrikcija se držimo i dalje“, ističe naš sugovornik.
Ovisnost o ekranima pogađa i tinejdžere
Problem s ovisnosti o ekranima nije rezerviran samo za djecu koja su u predpubertetskoj dobi, nego pogađa i nešto malo starije. Tako nam Marija, majka tinejdžerke otkrila kako se ona nosila s ovim, sve raširenijim problemom ovisnosti o ekranima. „Moja kći je sve više vremena provodila pred ekranom kad je bila tinejdžerka. Izgubila je apetit, počela zanemarivati školske obveze i izolirala se od svojeg društva. Vidjela sam kako se mijenja njezino ponašanje, postala je razdražljiva i povučena. Postala sam zabrinuta za njezino fizičko, ali i mentalno zdravlje. Nisam bila sigurna kako da joj pomognem, ali znala sam da moram poduzeti nešto“, kaže.
„Htjela sam postaviti granice u korištenju ekrana, ali to je rezultiralo još većim revoltom i konfliktom. Tu se naš odnos dodatno počeo narušavati. Htjela sam je potaknuti da pronađe alternative za vrijeme koje je do tada provodila pred ekranom, poput čitanja knjiga, bavljenja hobijima ili vježbanja. Poticala sam je da se uključi u druge aktivnosti i ponudila joj podršku u pronalaženju novih interesa, ali ona je samo bila još tjeskobnija“, objašnjava. Rješenje problema nije došlo preko noći, ali pomoć stručnjaka, strpljenje, ustrajnost s vremenom su doveli do poboljšanja.
„Tada sam potražila stručnu pomoć i podršku. Konzultirala sam se s terapeutom koji nam je pružio savjete i tehnike za suočavanje s ovisnošću o ekranima. Iako je bilo teških trenutaka, primijetila sam postupno poboljšanje u kćerinom ponašanju. Počela je više vremena provoditi s obitelji, počela se družiti s prijateljima koje je u toj fazi zapostavila i ponovno se zainteresirala za druge aktivnosti. Ovo iskustvo me naučilo da sam trebala posvetiti više pažnje njezinom ponašanju, a ne dopustiti da situacija izmakne kontroli. S prvim pametnim uređajem trebaju doći jasne granice i njih se treba držati do odraslosti“, zaključuje Marija.
"Boljka nove generacije s kojom smo se svi susreli"
S porastom ovakvim i sličnih slučajeva, A1 Hrvatska je u suradnji s Centrom za sigurni internet pokrenula platformu #BoljiOnline usmjerenu na edukaciju o sigurnosti u online svijetu te podizanje svijesti o odgovornom korištenju modernih digitalnih tehnologija, pogotovo kada su u pitanju djeca. U kampanju se uključila Nevena Rendeli, majka triju djevojčica, televizijska voditeljica, poduzetnica i influencerica.
„To je boljka nove generacije, točnije roditelja nove generacije i svi smo se time susreli. Svi mi koji smo roditelji vidjeli smo kako djeca reagiraju kada vide ekrane i kako se ponašaju kada ih se makne od ekrana. Ostala sam iznenađena kako moje djevojčice od nekoliko mjeseci dobro upravljaju iPadom. No kada malo bolje razmislite brzo postane jasno da ti uređaji jesu napravljeni da budu baby friendly. Moje djevojčice su još male, ali ja već sada to nastojim držati pod kontrolom, tako da im ne dajem telefon ili tablet kada god im je dosadno nego im povremeno pustim pustim crtić predvečer ili jednom tokom dana na TV-u. Nastojim se držati granica u tome koliko će vremena provesti pred ekranom i to za sada funkcionira“, otkrila nam je Nevena Rendeli, majka triju djevojčica, poznata televizijska voditeljica, poduzetnica i influencerica. Dodaje da je u razgovoru s drugim roditeljima uočila kako je problem pretjeranog korištenja tehnologije kod djece stvaran i da se o tome treba govoriti i djelovati na vrijeme.
„Mnogo ljudi ne govori o tome, ali pribjegavaju takvoj praksi, mobitel djetetu u ruke i to se vidi. Djeca koja mnogo vremena provode ispred ekrana mobitela, tableta ili TV-a ne žele se igrati vani s drugom djecom, mrzovoljna su, čak mogu reagirati agresivno ako ih se pokuša odvojiti od pametnog telefona ili tableta“, upozorava.
„Danas je teško biti roditelj uz sve izazove suvremenog života, drugačije je nego nekad. Naši roditelji se u nekim prošlim vremenima nisu u tolikoj mjeri bavili s nama koliko se mi danas bavimo s djecom. Stoga ne bih zamjerala previše roditeljima jer su pod velikim opterećenjem pa nakon napornog dana na poslu žele ukrasti malo vremena za sebe i daju djetetu da pogleda neki crtić na mobitelu. No sve to treba biti u nekim razumnim okvirima i ne dozvoliti da stvari izmaknu kontroli. Moramo biti svjesni da stručnjaci, psiholozi i pedagozi već godinama upozoravaju na dugoročne posljedice koje se mogu dogoditi ako dijete prepustimo da svakodnevno nekoliko sati provodi pred ekranima, pa se ne možemo praviti da ne postoje opasnosti ili da za njih nismo znali ili da nismo o tome ništa čuli“, poručuje Nevena Rendeli.
A što o svemu kažu stručnjaci? Razgovarali smo s Martinom Nikolić, psihologinjom iz Centra za nestalu i zlostavljanu djecu i Centra za sigurniji Internet i pitali smo je kako prepoznati prve znakove ovisnosti, kako i kada treba reagirati.
„Prekomjerno korištenje interneta smatra se oblikom tehnološke ovisnosti koja zadire u širok raspon bihevioralnih reakcija. Još uvijek postoje mnoga neslaganja na ovom zbog upotrebe različitih terminologija i dijagnoza za liječenje. Istraživači se čak ne slažu s konceptom ovisnosti o internetu kao posebnim poremećajem, naglašavajući umjesto toga da je Internet medij, a ne supstanca“, istaknula je.
„Svjetska zdravstvena organizacija 2018. je godine uvrstila „Poremećaj vezan uz igre na internetu“ (eng. Gaming disorder) u 11. reviziju Međunarodne klasifikacije bolesti i srodnih zdravstvenih problema. Time je ovaj poremećaj službeno priznat kao bolest te klasifikacijski smješten u područje bolesti ovisnosti. Navedena dijagnoza, dakle, odnosi se samo na patološko igranje videoigara, a ne na internet kao takav. Znakovi koji su značajni za ovu tematiku i koje je dobro pratiti kod djece su gubitak interesa za odnose, hobije i druge oblike zabava u stvarnom životu i ugrožavanje izvršavanja obaveza poput obrazovanja ili zaposlenja. Nadalje, znakovi koje možemo i trebamo pratiti su preokupiranost igranjem video igara koja postaje dominantna aktivnost u svakodnevnici), javljanje simptoma sustezanja kada se igranje prekida (iritabilnost, anksioznost ili tuga), te pojave sve dužih perioda igranja igara. Obmanjivanje članova obitelji, liječnika i ostalih o duljini igranja video igara te korištenje video igara da bi se izbjeglo neko negativno raspoloženje također mogu biti znakovi za uzbunu. Važno je ipak dodati da je za sve ovo važno da su i djeca upoznata, tj. osviještena o psihološkim posljedicama koje donosi ekscesivno igranje. Tu je upravo i naš prostor za rad i potreba za kontinuiranim ulaganjem napora u edukaciju djece. Za dijagnozu je potrebno da se navedeno javlja duže, kroz 12 mjeseci (iako se vrijeme može skratiti ako su simptomi izraženi, a kriteriji ispunjeni), i ako primijetite da dijete te kriterije ispunjava – bilo bi dobro obratiti se stručnjaku za pomoć“, objašnjava Martina Nikolić.
Kada je vrijeme da se obratite stručnjaku?
„Ako roditelji prepoznaju da njihovo dijete pokazuje više ili čak i sve znakove rizika, dobro je potražiti savjet stručnjaka i osigurati pomoć djetetu. Kao što ne bi ignorirali da dijete ima ozljedu ruke u slučaju da je ruka slomljena (ili da se radi o bilo kojoj drugoj jasnoj ozlijedi), ne trebamo ignorirati ni ove znakove – iako posljedice često nisu fizički vidljive. Tretman u Hrvatskoj je također dostupan. Mihajlov i Vejmelka navode da je nedavno liječenje ovisnosti o internetu prisutna u praksi hrvatskih zdravstvenih ustanova te da danas postoje odjeli dnevnih bolnica za liječenje ovisnosti na internetu kao i individualni i grupni tretman na pojedinim psihijatrijskim odjelima (Klinika za psihijatriju sveti Ivan Zagreb). Tretman za djecu je dostupan u Vrapču“, kaže naša sugovornica.
Na kraju, pitali smo je kakva su iskustva Centra za sigurniji internet s problemom ovisnosti o ekranima. „Online aktivnosti su sastavni dio naših života i nemoguće ih je izbjeći. Potrebna nam je učinkovita i pravovremena intervencija u području prevencije, prepoznavanja i liječenja ovisnosti ponašanja internetu. Na raznim edukacijama za roditelje koje Centar za sigurniji Internet održava diljem Hrvatske, roditelji često navode da ne znaju kako postupiti kada dijete pretjerano koristi ekrane i imaju osjećaj da ih ne mogu odvojiti od njih. Djeca nam pak navode da im se čini da roditelji i odrasli općenito često gledaju na Internet kao na nešto negativno, a da im to pokazuje da ne razumijemo nešto što im je jako važno i što nas zapravo udaljava iz odnosa s njima. Preporučamo svim roditeljima izrade obiteljski ugovor i s djecom dogovore pravila kojih se pridržavaju svi ukućani. Povećavamo šanse da će djeca pratiti pravila ako su i sami sudjelovali u njihovom kreiranju. Rješenje nije oduzeti mobitele i ugasiti Internet. Nekim ljudima pomaže i to da potraže pomoć stručnjaka oko roditeljskih vještina jer odgajati djecu je uvijek bilo izazovno, a to je posebno naglašeno sada u digitalnom dobu u kojem se nalazimo. Ako je roditeljima potreban savjet, pomoć i podrška – tu je i besplatna i anonimna linija Centra za sigurniji Internet 0800 606 606, dostupna svakog radnog dana u terminu 08:00 do 16:00 sati“, zaključuje Martina Nikolić.
Sadržaj nastao u suradnji RTL kreativnog native tima i A1 Hrvatska.
